Kako smo postali ovisni o gadgetima
Probudiš se usred noći jer te tjera na WC i u povratku sjedneš za stroj, spojiš se na Internet i pročitaš e-mail.
Tako nešto nam jer prije par godina bilo smiješno. Kao kuži te luzere koji ne mogu sačekati do jutra da pogledaju novi sadržaj svojeg virtualnog poštanskog sandučića. Danas više nije. Danas je to normalno. Minus spajanje na net jer ti je komp non-stop online.
Tehnologija nas mijenja i nešto što prije par godina nebi ni u ludilu napravili danas radimo ne razmišljajući o tome. Takva je situacija i s gadgetima, tim modernim spravicama koje su se tako podmuklo uvukle u sve pore našega života.
A sjećaš se kao da je jučer bilo: izlaziš iz kuće i jedina metalna stvar koju imaš na sebi je ručni sat. Analogni, naravno, digitalne su nosili samo oni imućniji. Ili oni koji su imali sreće pa su ga dobili na poklon.
Dobra stara vremena
I šećeš tako ulicom i sjetiš se da trebaš nekog nazvat. Nema problema, telefonska govornica je tu odmah iza ugla, a ako ti smeta buka fino odeš do pošte koja je malo dalje i zoveš buduću punicu da ćeš malo zakasniti na ručak jer kao imaš nekog posla (pritom kroz prozor gledaš frenda preko ceste kako ispred birca signalizira da je okrenuta još jedna tura pića).
Sluša ti se muzika? Fino odeš do videoteke i iznajmiš par ploča / kazeta / CDova (ovisno što je bilo ili je aktivno u tvojoj ranoj mladosti), odneseš doma i slušaš na liniji. Još ako je i komad u videoteci rasni primjerak nabaciš cool osmijeh i iznajmiš i neku srcedrapajuću ljigu koju nikad nećeš pogledati, ali će te ona nakon toga gledati drugim očima.
I ne brineš o stvarčicama. Ne razmišljaš o baterijama koje će uskoro biti na kraju, ne brine te preostali slobodni prostor i da li će biti mjesta za kopiranje ovog i onog, ne zanima te nova verzija programa kojim bi trebao obnoviti taj neki firmware.
Mi s ponešto više svijećica na torti se sa suzom u očima prisjećamo zlatnih vremena kad nije bilo tih spravica. I bilo je dobro, živjelo se normalno i nije ništa falilo. S druge strane, mlađa čitateljska ekipa će se možda pitati o čemu on to melje. Ma sve pet, vidjet ćete za par godina kad će vaša djeca početi nositi implante.
Uostalom, i Douglas Adamas u jednom članku tvrdi da je sve što se izmisli nakon vaše tridesete godine protivno svim zakonima prirode i početak kraja civilizacije kakvu poznajemo, sve dok nije tu uz nas deset godina nakon čega je u redu.
S laptopom na plažu
Zaista, kad si danas negdje vani, ne nužno na večernjem izlasku, uz sobom imaš gadgete bez kojih svoj život više ne možeš zamisliti. Tu je obavezan mobitel (plus punjač za svaki slučaj), USB stick u slučaju da netko ima nešto dobro za prekopirati, MP3 player koje možda ne slušaš, ali ga furaš čisto da budeš u trendu itd.
Sve je više i laptop ovisnika, dakle ljudi koji nikud ne idu bez laptopa. Neki dan mi je frend spomenuo da je u nekim novinama naišao na članak sa savjetima za korištenje laptopa na plaži! Kako nije dobro pokretati previše aplikacija, ne preporuča se korištenje onih zahtjevnih, čim manje skakati iz jedne u drugu itd. Pa tko normalan nosi komp na plažu. Plaža je za odmaranje, drijemanje, gledanje zgodnih komada, a ne za bloganje ili, što je puno strašnije, World of Warcraft.
Ili se možda nadate da će vam neki zgodni komad uletit sa spikom "ćao, srce, jel mi daš laptop da si provjerim e-mail..."? Da, da, komadi su na plažama upravo zbog toga, samo čekaju da netko s "digitronom" naiđe.
I da su bar ti gadgeti povezani kako spada. Ali ne, MP3 player ne zna "pričati" s mobitelom, a mobitel nema USB priključak da pogledaš sto ti je na USB memorijici. Ima tek bluetooth (koji je posebna priča), ali opet nema svaki komp taj plavi zub. I onda za svaki slučaj nosiš i kablove za svaku spravicu ako se negdje trebaš spojiti.
A što nas sutra čeka? Bolje je ne razmišljati o tome. Jer ako bilo što pretpostavite, ono što će izaći bit će mnogo drugačije. I opet će dosta izmijeniti naš život kakav sada znamo.
I tada će valjda netko napisati članak o tome kako je prije nekoliko godina bilo drugačije. Barem ga neće morati tipkati na tastaturi. Ubacit će ga direktno, iz svojeg cyber usadka.
Autor Dalibor
Objavljeno 05.08.2007.



7 komentara, pucaj!
Ukupno 7 komentara:
RSS Feeddigitalvomiting
:)
Bas i nisam neki gadget freak, ali definitivno uz sebe uvijek imam iPod, 1GB stick i mob /dva ...
Rijetko kuda putujem bez laptopa i pripadajucih kablova, ali postoje mjesta za odmor i prigode kad ne nosim prakticki nista osim mp3 playera.
Za plazu mi je dostatan iPod, sto se tice mjuze, slobodnog mjesta ako naletim na neki materijal koji bas TADA ODMAH TADA valja iskopirati ili gledanja/slusanja videocasta, podcasta - sve mi je u jednoj napravi.
aljosa
je, da, UOPĆE nisi ovisan o gadgetima! hebate, imaš više opreme nego HG spot!
digitalvomiting
@Aljosa: LOL! :) - OK, velim, kad putujem i kad sam i backpack modusu onda bogme imam sve i jos malo vise za svaki slucaj :))
aljosa
da, da... čuo sam već da je poricanje prvi znak ovisnosti.
eniac
heh ja se trudim da ne kupujem previse gadgeta, i jedan od razloga nekupovine laptopa je bio upravo to nosenje po toaletu i sl. I bas mi je bilo fino sad na raftingu 4 dana bez icega osim mp3 playera i mobilnog, ali to je sad must have...
igipop
imam jedan mob, imam empetricu koju ne nosim uglavnom, nemam sat, nemam lančiće, nemam laptop. nisam gadgetman :)
jana
Bravo, majstore, odličan članak! Neki dan sam vidjela kako strankinja na kiosku kupuje karticu za telefonsku govornicu i nisam se mogla sjetiti gdje bi se to danas uopće moglo iskoristiti osim možda u Jurišićevoj ili na Trgu...
Da ne pričam o tome kako je najčešća među tim stvarčicama o kojima smo ovsni - mobitel - sve više sredstavo maltretiranja, a sve manje izvor veselja :/