Lifestyle

spusti ga

Banner300


Buljite u ekrane cijelo vrijeme? Znanost kaže da smo već odavno sje*ani

Piše , Objavljeno

Svima je jasno da moderni lifestyle i pola dana kojeg provedemo buljeći u razne ekrane, bilo na poslu, bilo u slobodno vrijeme ne gode našem tijelu i organizmu, no pravih istraživanja koje bi pokazale neke konkretne efekte ustvari nije puno. Ipak, jedno od novijih donosi poražavajuće rezultate. Ne možemo ti savjetovati da baciš sve gadgete kroz prozor i odeš čuvati ovce u neko zabačeno planinsko naselje jer nećemo ni mi, ali nije zgoreg imati na umu što nam sve nosi monitoraški način života.

Ukratko, ako imate između 3 – 5 godina za vas još ima nade, u suprotnom – već je prekasno. Istovremeno su to i dobre i loše vijesti. Dva nova istraživanja dječje bolnice Cincinnati uz pomoć magnetske rezonancije pokazala su kako se mozak djece razvija najbolje čitanjem, dok s druge strane potpuno stagnira gledanjem u ekrane. Djeca koja su nekoliko godina buljila u TV, tablete i mobitele dulje od propisanog vremena za njihovu dob, pokazala su osjetno sporiji napredak i lošije rezultate u učenju u ključnim godinama za razvoj, tvrdi studija. Naravno, mozak odraslih ne funkcionira na jednak način, njegov razvoj u puno je većom mjeri odrađen, no nema sumnje kako mu ni mi ne činimo dobro sličnim načinom života. U svakom slučaju, za sve koji ovo čitaju već je debelo kasno, ali za one koji imaju djecu ili će ih imati, teško je ignorirati ove rezultate. Možda i teže nego djeci prestati gledati omiljeni crtić na YouTubeu.

Ono što je generaciji današnjih 30-godišnjaka, i naravno starijih, as iz rukava u ovakvim bojaznima je što se dobro sjećamo primitivnih dječjih igara. Od onih društvenih pa do izmišljenih u parku od očaja. Oni koji su i imali kakve videoigre obično su ih igrali neusporedivo manje nego što to rade današnja djeca. Kumovalo je tome uglavnom ne pretjerano razumijevanje gadgeta od strane roditelja, spajanje plejke na jedini TV u stanu, skup internet preko dana i jeftini tijekom noći… Relikti prošlosti kojih se nerado prisjećamo, no prije nego što ovo postane kakav ‘Ok, boomer’ proglas, vratimo se mi istraživanju. Odnosno istražujmo malo i sami. Pokušajte odokativno izračunati koliko dnevno provodite gledajući u ekrane. Osam je sati za većinu naprosto neizbježno, no mnogi još gotovo toliku satnicu ‘natuku’ i privatno, što tjedno nerijetko donosi brojku od stotinjak sati. Mjesečno više od 400 sati. Godišnje oko 5000 sati. Koliko god da imate godina, plan vam je vjerojatno živjeti još nekoliko desetljeća pa stavite brojke na papir i budite mirni ako možete. Mi ne možemo, stvari zvuče odvratno. Ima li spasa?

Kolokvijalno se često može čuti kako su ljudi koji danas imaju između 25-35 godina posljednje generacije koje su imale koliko toliko ‘normalno djetinjstvo’. Čak i ako je donekle tako, nitko se ne bi trebao zadovoljiti tim jokerom i prepustiti sve slučaju i sudbini. Pod svjesnim rizikom da ćemo nakratko zvučati kao pamflet kakve poluuspješne travel blogerice koja mudrosti o slavljenju života prosipa od Balija do Havaja na Instagramu te se kune u male stvari i život daleko od zvonjave notifikacija, da imamo dovoljno love ozbiljno bi razmišljali sve lagano odje*ati i skrasiti se na kakvoj egzotičnoj lokaciji. Naravno, pod pretpostavkom da je wi-fi stabilan i solidne brzine.

TAGOVIinternet mentalno zdravlje mozak pb