Dizajn

fanovi smo, budi i ti

Banner300


Intervjuirali smo Filipa Peraića, hrvatskog dizajnera koji je svojim radom osvojio Internet, NY Times i jednu NBA zvijezdu

Piše , Objavljeno

Zadarski dizajner Filip Peraić je hit u svijetu. Zahvaljujući svom passion projektu ilustriranja bradatog Jamesa Hardena je skrenuo sve reflektore na svoj rad, ali bilo bi potpuno nepravedno zapostaviti njegove ostale, jednako domišljate i efektne radove.

Nedavno je pokrenuo lavinu na Twitteru kada je podijelio dio svog portfolija koji se tiče bradatog košarkaša Houston Rocketsa, a zahvaljujući viralnom uspjehu dobio je finu punu stranicu u nedjeljnom izdanju New York Timesa, a i CNN ga je odlučio intervjuirati. Ako može CNN, zašto ne bismo i mi?

Popričao sam s njim o viralnom uspjehu, ali i ostalim segmentima njegova rada, prosuo nam je i koju riječ o svom stvaralačkom procesu, a dobio sam i odgovor na pitanje nosi li majice koje je sam dizajnirao. Morat ću i sam naručiti par komada.

Ugrij vodu za kavu i uroni u ovaj intervju.

Bok. Hvala na ovom i čestitke na svemu što ti se događa, zaslužio si.

Filip: Pozdrav, Franjo, hvala na interesu za moj rad.

 

Možeš li se za početak predstaviti kratko – onako kako se inače upoznaješ i pristupaš ljudima. Tko si, što radiš, što voliš i do čega ti je stalo?

Filip: Ja sam Filip Peraić, živim i radim u Zadru, bavim se ilustracijom i dizajnom. Diplomirao sam na Studiju dizajna u Zagrebu 2013. Stvorio sam već neku karijeru crtajući za razne brandove i baš uživam u svom poslu, tako da mi posao okupira misli i van radnog vremena. Osim toga, vodim aktivan život pa mi je i sport važan dio svakodnevnice.

 

Hardena radiš, ako se ne varam, od 2013. godine. I 6 godina poslije opet uspjeh! Jesi li mislio da će ovaj projekt trajati toliko dugo i izazivati interes na tako velikoj razini toliko godina nakon nastanka?

Filip: Za one koji ne znaju, James Harden Illustrated je samoinicirani projekt gdje crtam isto lice iznova i iznova, svaki put različitim načinom. Projekt sam stvorio bez planova da postane toliko popularan, ali pretpostavljao sam da će privući pažnju ljudi iz moje industrije.

james harden illustrated filip peraic

Volim repetitivnost i znao sam da će projekt trajati dugo, a s vremenom mi je kao profesionalnom kreativcu postao i pravi izazov — na koliko još drukčijih načina mogu nacrtati isto lice? Najdraže mi je kada idejom nakon već toliko rješenja iznenadim samog sebe. To je i sama srž projekta, beskrajna potraga za najkreativnijim rješenjem unutar zadanih ograničenja. Projekt je već dvaput postao viralan online, pričao sam o njemu toliko puta za hrpu medija, od gostovanja na kolumbijskom radiju pa do CNN-a.

 

Twitter thread koji si nedavno podijelio je postao viralan. Retweetan je hrpu puta, lajkan isto tako. Prepoznao te i Harden, rekao je da si nevjerojatno talentiran. Koji ti je bio prvi refleks na tu notifikaciju, koja reakcija je bila prva? Zamišljam te kako skačeš po sobi i radiš neki svoj happy dance, ali što je TEBI prošlo kroz glavu?

Filip: Kada sam najavio povratak projekta, jer sam 2018. pauzirao, napravio sam taj thread na Twitteru gdje sam objavio sve ilustracije. Nadao sam se pažnji, ali nisam očekivao da ću postati globalni trend na Twitteru, sa toliko tisuća reakcija. Taj tweet me doveo do intervjua na CNN-u, priče u New York Timesu, itd. Bilo je to nekoliko ludih dana. Kada je Harden objavio ilustracije, ležao sam na kauču sa mobitelom i kada je notifikacija stigla, pomislio sam ‘NAPOKON VIŠE’, jer dosad Harden radove nije dijelio na društvenim mrežama.


Uronite u viralni Twitter thread klikom na tweet.

 

Harden igra najbolju košarku života, možda i bude MVP sezone ako uspije dobiti više glasova od Antetokoumpa, to je sigurno pomoglo. Izjavio si par puta da si njega izabrao isključivo zbog njegove estetske vrijednosti, vizualne vrijednosti njegove brade te da više voliš Ginobilija i Kobeja. Hoćemo li možda dobiti bar jednu Ginobili ćelavu glavu sad kada je otišao u mirovinu?

Filip: Ginobili nije baš inspirativan u usporedbi sa Hardenovom bradom, haha. Potpuno sam posvećen Hardenovom projektu u slobodno vrijeme i ljudi se iznenade koliko ozbiljno tome pristupam, mislim da je projekt radi toga i privukao toliko pažnje.

 

Svaka čast na brzoj reakciji za Hardena nakon otkrivenja crne rupe. Koliko ti je vremena trebalo od inicijalne ideje do završnog “proizvoda”?


View this post on Instagram

A post shared by Filip Peraić (@filiperaic) on

Filip: Svaki portret ima svoju priču o nastanku, a većina ideja nastaje u Harden sketchbooks-ima punima novih ideja. Black Hole je jedan od najbržih radova dosad, do podneva sam taj dan mislio objaviti jedan drugi portret, ali mi je sinula ideja nakon što su svi toliko pričali o crnoj rupi. U tri, četiri sata sam došao od ideje do gotovog Black Hole portreta. Ljudi su super reagirali.

 

Moja familija i dan danas nema pojma što ja radim pa mogu misliti kako je tebi. Što familija misli o tvom uspjehu? Pogotovo stariji članovi? Kuže li uopće što se događa u razdoblju Interneta, društvenih mreža te Skype intervjua s velikim TV kućama?

Filip: Dobro pitanje! Baka je bila najsretnija kad je saznala da sam crtao Angelu Merkel i Obamu, jer je znala tko su oni i potrudila se da svaki susjed sazna koga sam crtao. Kad kažem da sam dizajner — ljudi obično misle da sam modni dizajner. Ako kažem da sam ilustrator, stvarno ni ne znam što misle, ali ne razumiju. Ako kažem da crtam portrete za klijente i živim od toga, ništa im nije jasno. Većinom ljudima kažem da se bavim grafičkim dizajnom pa bar imaju nekakvu ideju da oblikujem brošure i slično, to mi je najlakše.

 

A reci mi, nosiš li majice sa svojim printevima?

Filip: Nosim — majice ustvari i dizajniram onako kakve sam želim nositi, a obično ih i drugi ljudi vole i kupuju.


View this post on Instagram

A post shared by Filip Peraić (@filiperaic) on

 

Kako viralni uspjeh utječe na tvoje ostale poslovne projekte ove godine? Jesi li zatrpan ponudama na temelju jednog projekta? I još važnije – znaš li reći “ne”? Ja muku mučim s tim u svom svakodnevnom privatnom i poslovnom životu pa mi pomozi ako možeš

Filip: Znati reći NE je važno. Naravno, lakše je ako si dovoljno neovisan, tako da je to luksuz do kojeg treba doći. Naučio sam reći ne, posebno u zadnje vrijeme. Kod ljudi postoji strah da će jednom požaliti što su projektu rekli ne, ali meni se to još nije dogodilo. Zahvalim se na projektima koji me ne približavaju ciljevima kojima težim. Također, kad si one-man-team raspored se lako pretrpa i ponekad i interesantne stvari jednostavno moraš odbiti, postoji granica nakon koje jednostavno moraš odlučiti u što ti je pametnije investirati vrijeme.

Viralni uspjeh je utjecao na ponude, moj rad se pojavio na globalnoj pozornici i raste interes. Uspjeh Hardenovog projekta mi je već omogućio nove projekte, o kojima ne smijem još govoriti. Negativna strana pozornosti je što moram gubiti vrijeme odgovarajući na toliko mailova.

 

Na koje svoje radove si iznimno ponosan, a misliš da zaslužuju više “svjetla”?

Filip: Dosta sam kritičan prema svom radu, u većini radova vidim prostor za bolje rješenje. Možda bi istaknuo svoje sketchbook crteže koje nemam na peraic.com webu, intimni su i ekspresivni, volim svoju liniju i crteže. Možda ljudi nisu upoznati sa njima uz moje ostale komercijalne projekte, ali jedan sketchbook iz mojih studentskih dana je skupio čak 170 000 pogleda na Behanceu, najgledaniji je projekt iz Hrvatske ikada.

 

Kad sam gledao kako radiš portret Warrena Buffeta od izrezanih novčanica, palo mi napamet kako je tebi “promaja” još veći neprijatelj nego ostalim Hrvatima (smijeh) Je li ti se dogodilo ikad da si bio usred takvog procesa i da si zaboravio zatvoriti prozor ili da ti je netko slučajno otpuhnuo dio rada – ili baš paziš na sve?

Filip: Pitaš me kao da si znao — to je jedan od rijetkih radova kada sam radi roka morao raditi u noć. Završio sam oko 2 sata, dignem se i zapnem. Uništio sam većinu rada. Do 5 ujutro sam radio da portret vratim u izvorno stanje. Srećom, takve situacije su rijetke.

Making Of A Portrait: Warren Buffett by Filip Peraić from Filip Peraić on Vimeo.

 

Vidljivo je da interkulturalno pristupaš umjetnosti, spajaš različite medije i različite aspekte kulture i popkulture, čak je nekad prisutan i taj wordplay moment u tvojim dijelima kao Walt Whitman od vlati trave ili Botanical Harden (smijeh). Kako se rađa jedan tvoj komad? Počinje li od verbalne ideje, počinje li od izbora medija ili nešto treće?

Filip: Mislim da je copy jako važan. Copy rad stavlja u potpuno novi kontekst i njime možeš navesti publiku da na određen način promatra djelo. Što se tiče nastanka djela, počne sa inicijalnom idejom u glavi, ali nezaobilazan početak svakog rada je skiciranje olovkom. Nakon mnogo skica ideje, loših i osrednjih rješenja, shvatiš da bi se u jednoj skici moglo kriti nešto dobro. Ova faza ponekad traje 10 minuta, ponekad danima. Ono što je čudno u kreativnom procesu je da trajanje te faze nije ni u kakvoj vezi sa kvalitetom djela koje proizađe iz te faze. Često su bolji radovi koji nastanu na ideji smišljenoj u par minuta. Zadnji korak procesa je većinom prijelaz na ekran, gdje se nastavlja rad ako se radi o digitalnoj ilustraciji.

 

Stephen King je dobio pitanje “koju olovku koristite?” na nekom intervjuu – kao da će magično osoba koja je postavila pitanje postati dobar autor kao King ako bude koristila istu olovku. Tako da me ne zanima koji software ili pincetu koristiš – nego me zanima kako se pripremaš za rad? Jesi li proaktivan ili prokrastiniraš puno prije nego
počneš raditi? Imaš li neki ritual koji moraš odraditi prije nego na miru počneš stvarati? Što je najvažnije za tvoj proces?

Filip: Volim krenuti sa radom ranije ujutro, ustajem oko 6.30h. Radim sam u studiju, uz glazbu ili podcaste. Većinom surađujem sa istočnom obalom SAD-a i odgovara mi vremenska razlika jer mi pruža mirno ujutro. Mogu raditi cijelo radno vrijeme bez hitnih mailova, moji klijenti spavaju. Popodneva ostavljam za mailove. Rokovi mi ne dopuštaju prokrastinaciju. U radu sa tiskovinama rokovi su često kratki, tako da nema odgađanja rada. Kada se sa nekim problemom dugo, neuspješno borim, uvijek malo pauziram i maknem se iz studija. Taj trik većinom pali i stvara svježe ideje. Čvrsto smatram da je kreativni rad kao i bilo što drugo — postaješ bolji s vremenom i uloženim trudom. Nije mi drago kada mi netko kaže da sam ‘talentiran’, talent je minoran aspekt razvijanja vještine. Kada u bilo kakvu vještinu uložiš tisuće i tisuće sati, rezultat će postojati.

 

Svojim radom daješ novu definiciju pojmu “vizualni identitet”- tako si i za posljednji album Leona Bridgesa radio vizualni identitet, za svaku pjesmu s albuma smo vidjeli jedan njegov profil. Kad sam slušao album (na Youtubeu, a gdje drugdje), coverartovi su mi se učinili poznatima, ali ih nisam mogao smjestiti. I onda mi je prijatelj dizajner ukazao da je to tvoje. Isti tren sam se sjetio Hardena. Kako je došlo do suradnje s Leonovim timom? Kako su ti prišli? Jesi li dobio potpuno slobodne ruke? Kako je funkcionirao proces tih dizajnova?


View this post on Instagram

A post shared by Filip Peraić (@filiperaic) on

Filip: Rad sa Leonom i Columbijom Records je bilo prekrasno iskustvo. Leonovi agenti su bili fanovi mog James Harden Illustrated projekta i prišli su mi sa idejom da nešto slično napravimo za njegov novi album Good Thing. Dogovorili smo se da napravim seriju portreta Leona, svaka pjesma sa albuma je dobila svoju ilustraciju. Nakon što smo dogovorili smjer, estetiku kakvu želimo postići, krenuo sam s radom. Proces rada je bio jednostavan, predložio bih nekoliko smjerova za svaku ilustraciju inspiriran pjesmom, nakon čega bi diskutirali i odabrali smjer. Imao sam neočekivano veliku kreativnu slobodu s obzirom na gigantskog klijenta, Leon i tim su jako pozitivno reagirali na vizuale i bilo je uzbudljivo biti dio priče. Projekt je bio zahtjevan, nije jednostavno napraviti 10 portreta istog lica ciljajući istu estetiku, a pritom se ne ponavljati. Ilustracije se koriste svugdje, od animacija koje su na YT i iza Leona na nastupima kao npr. kod Jimmy Kimmela, pa do mercha, mape grafika, postera, outdoor kampanje, itd.

.

S obzirom da se radi o ogromnoj Sonyevoj kući Columbia Records, napravljena je velika kampanja sa uistinu globalnim dosegom, u vrijeme izlaska albuma cijeli je New York bio pun mojih vizuala, preko LA-a, do Australije, Berlina, Kanade, itd. Na kraju sam i upoznao Leona u NY, čini se super tip. Njegova priča je nevjerojatna, prao je suđe u restoranu i odjednom su se za njega borili deseci izdavačkih kuća. Nedavno je osvojio i svoj prvi Grammy sa mojim radom iscrtanim na odjeći!

 

Na Ideshu često dijelimo glazbene novitete pa slušaš li Leona i privatno ili te više privlači neka druga glazba? Što slušaš? Što bi bilo na tvom walkmanu da ga imaš uz sebe?

Filip: Tijekom projekta sam imao sreću slušati njegov album šest mjeseci prije izlaska, iz Columbije Records su mi slali nekakve cool sigurne linkove sa audio watermarkovima, top secret stvari. Inače, slušam baš različitu glazbu, od Anderson Paaka, preko Philip Glassa do Josipe Lisac, itd.

 

Usprkos radu za strane i velike klijente, ostao si u Hrvatskoj i na tom ti aplaudiram. Lijepo je s vremena na vrijeme svjedočiti i takvom primjeru. Pretpostavljam da zbog prirode svog posla možeš živjeti bilo gdje gdje imaš pristup Internetu, ali si izabrao i dalje živjeti kod “nas” – jesi li ikad imao želju istražiti život i poslovne opcije u drugoj sredini?

Filip: Lijepo je moći živjeti u mjestu svog rođenja ako se možeš profesionalno ostvariti. Živim u Zadru i često mi je premalen, ali ima mnoge prednosti. Zar nije lijepo što se radeći iz malog Zadra može doći do cijele stranice u New York Timesu ili CNN-a? To ni sam nisam znao, ali očito je moguće. Geografska lokacija nije ključna za moj posao, ne određuje me. Iako je malo teže, moguće je biti uspješan i van velikih svjetskih centara industrije. New York mi se svidio i lako se mogu zamisliti da tamo živim.

 

Koliko je važno održavati prisutnost artista na društvenim mrežama? Iz tvog primjera bi se moglo reći da je od neizmjerne važnosti, ali za artiste i dizajnere koji tek bruse “zanat” – misliš li da im treba stalna prisutnost i njegovanje branda? Ne pričam sad o Behanceu, Dribbbleu i ostalim “vašim” mrežama, nego o ovim “pučkim” kao što su Facebook, Instagram, Twitter?

Filip: Ako si freelancer u kreativnoj industriji, skoro je nemoguće biti relevantan autor ako nisi na društvenim mrežama, posebno ako si izvan nekih centara industrije i nisi u izravnom kontaktu sa klijentima. Jednostavno, svoj portfolio moraš staviti pred oči ljudi koji naručuju rad, a ti ljudi su na društvenim mrežama. Ja sam privatan tip i nije mi prirodno dijeliti svoj rad i svakodnevnicu, ali moram biti prisutan jer je to jedan od važnih načina kako se dolazi do posla.

 

Kad smo već kod mreža – daj mi par dizajnera čiji rad redovito pratiš? Trebam si obogatiti Instagram feed s nekim vizualnim poslasticama, zasad je pretrpan s prijateljima i NBA-om.
Filip: Ni ja se ne mogu riješiti NBA highlightsa na feedu! Genijalni Christoph Niemann je prava zvijezda svjetske ilustracije, rad mu je inteligentan, smiješan, svakako ga prati. Širim masama je zabavan i Javier Jaen, lukavi dizajner koji lukavo izokreće svakodnevne objekte u svom radu.

 

Je li te netko od hrvatskih medija lovio za intervju? Naišao sam na par članaka koji prenose New York Timesov intervju pa mi je to bilo čudno, molim te – reci mi da sam u krivu i da te netko ulovio od “naših” za malo 1-on-1.

Filip: Vijest se nije previše proširila u domaćim medijima, nekoliko ih se javilo i objavili su priču. Definitivno nisam tip ljudi koji sami kontaktiraju medije, preferiram biti van centra pažnje. Intervju u New York Timesu je stvarno velika stvar i na to sam neizmjerno ponosan, radi se o cijeloj stranici nedjeljnog izdanja valjda najvažnijeg medija na planeti. Moja publika i klijenti i su većinom vani tako da sam više okrenut inozemstvu.

 

Radio si za Sony, za Forbes, za Wired, za Nike… Koje ti je iskustvo suradnje bilo najugodnije? Ili iznenađujuće ugodno? Čak ne mislim na visinu honorara nego na ljudski faktor, na feedback, na komunikaciju. Imaš li neku anegdotu iz suradnje s tim divovima koja ti je baš prirasla srcu?

Filip: Srećom, iskustva rada sa velikim svjetskim kompanijama su mi dosad bila jako ugodna. Sa ekipom iz Forbesa sam izgradio super odnos, surađujemo godinama. Sa Leonovim agentima također. Recimo nedavno, kada je izašla priča o meni u nedjeljnom izdanju New York Timesa, klijenti su ne znajući za priču, ujutro u pidžami otvorili novine i bili sretni da me vide, slali su slike i čestitali. To je lijep osjećaj, postaneš svjestan o koliko velikoj stvari se radi.

Što se tiče ljudskog kontakta i količine stresa, čast iznimkama, ali ugodnije mi je raditi sa strancima, stvari većinom teku glatko i bez stresa.

 

Jedan klišej – Kakvi su ti planovi za budućnost? Jer očito je da te i dalje čekaju velike stvari.

Filip: Ponekad je teško planirati u ovoj industriji, jer ne znaš što očekuje i kakav email stiže idući tjedan. U pripremi su neke uzbudljive suradnje. Moje želje su raditi i dalje na projektima koji me ispunjavaju, biti dio sve većih i važnijih priča. U slobodno vrijeme, naravno, stvarati idućeg i idućeg James Hardena.

Filipe, hvala i sretno!

 

Više o Filipu možete saznati na njegovoj web-stranici peraic.com, a o projektu s James Hardenom kao muzom na jameshardenillustrated.com.

Ako želite brdo kreativnosti u svojim social media feedovima, pobrinite se da popratite Filipa i na Twitteru i Instagramu .

TAGOVIdizajner Filip Peraić hrvatska priča ilustracija intervju james harden zadar

Komentiraj