Lifestyle

international love

Banner300


Iz perspektive troje Hrvata: Imaju li veze sa strancima više prednosti ili mana?

Piše , Objavljeno

U doba globalizacije i multikulturalnosti, u doba Europske Unije i “slobode kretanja”, u doba Ryanaira i jeftinih putovanja, u doba Erasmusa i studentskih razmjena, sve su češće veze između ljudi koji ne dijele zajednički jezik, nacionalnost ili rasu.

Marko (32) je iz Osijeka, a svoju djevojku Andreu koja je Španjolka, upoznao je na studiju u Njemačkoj prije 7 godina. Danas oboje žive i rade u Njemačkoj i imaju malu curicu Patriciju. Petra ima 24 godine, iz Zagreba je i trenutno je u vezi s Argentincem kojeg je upoznala pred dvije godine dok je on s ruksakom putovao po Europi. Nina (35) je dvije godine bila u vezi s dečkom iz Turske koji je u Zagrebu radio u jednoj firmi kao IT-evac. Marko, Petra i Nina podijelili su s nama svoja iskustva iz “međunarodnih ljubavnih odnosa”, kako su se upoznali, kako je to biti u vezi sa osobom iz druge zemlje te na kakve sve prepreke nailaze.

Niti jedna veza nije ista, no veza s osobom s kojom ne dijeliš jezik, kulturu i običaje je ipak malo različitija od ostalih. Krenimo iz početka. Kako ste se upoznali?

Marko: “Moja žena je Španjolka, upoznali smo se na faksu u Njemačkoj, oženili u Hrvatskoj i živimo u Njemačkoj. Sam početak veze je dosta drugačiji nego kad si s nekim “našim”. Na početku veze pričali smo o svim onim stvarima o kojima ne pričaš s nekim iz Hrvatske jer za tim jednostavno nema potrebe. Učiš o tuđoj kulturi, učite riječi i fraze na tuđem jeziku i sve skupa je nekako zabavnije i dinamičnije nego što mi je bilo u svim vezama prije. Stalno je nešto novo.”

Nina: “Pred nekoliko godina bila sam u vezi s dečkom iz Turske koji je kod nas radio kao IT-ovac u jednoj firmi. Iako više nismo skupa i dan danas pamtim tu vezu kao jednu od najzabavnijih koje sam imala. Stalno smo putovali Hrvatskom i vidjela sam našu zemlju i sve stvari koje sam smatrala normalnim kroz neke druge oči.”

Petra: “U vezi sam s Argentincem kojeg sam upoznala preko couch surfinga kada sam ga ugostila u svom stanu u Zagrebu prije 2 godine kada je putovao po Europi. Hrvatska mu je bila druga stanica i za par dana je trebao dalje, no malo sam mu promijenila planove pa se zadržao hahah.”

Kako su prijatelji i roditelji reagirali na vašu vezu?

Nina: “Prijatelji sasvim ok, u biti nas je jedan zajednički prijatelj i upoznao. Mama na prvu nije bila baš oduševljena radi “kulturoloških razlika” i nije joj puno značilo što on uopće nije bio religiozan, kao ni ja. Kasnije joj je bio simpatičan i prihvatila je naš odnos jer je vidjela da sam sretna. Iako naš prekid nije imao veze s bilo kakvim razlozima vezanim uz to što je on stranac, mama i dalje voli reći “rekla sam ti”.

Marko: “Moji su znali da najvjerojatnije neću živjeti u Hrvatskoj čim sam otišao studirati u Njemačku, a samim time ni završiti s Hrvaticom tako da ih to nije previše ni iznenadilo. Čim su upoznali Andreu svi su je instantno zavoljeli jer je jednostavno jako draga osoba.”

Petra: “Moji obožavaju Carlosa. Kako puno putujem i obično sam putovala sama, mama je uvijek bila zabrinuta. Sad je sretna što imam nekoga tko putuje samnom i manje se brine. Sad ako joj se s putovanja ne javim tri dana ne diže paniku kao nekad.”

Na kojem jeziku komunicirate i imate li ikakvih jezičnih barijera?

Petra: “Naša komunikacija je poprilično komična. To je neka kombinacija engleskog i španjolskog s elementima hrvatskog. Možeš mislit na što to liči hahah. Uglavnom pričamo engleski, no kako ja jako volim španjolski i učila sam ga u srednjoj školi, pokušavam ga tjerati da ga pričamo što više i mogu se pohvaliti da mi je uz njega španjolski znatno napredovao. U isto vrijeme se i “pokvario” jer sada pričam argentinsku verziju španjolskog. On isto tako voli učiti nove jezike i hrvatski mu je jako zanimljiv i uvijek se nanovo iznenadim kako mu dobro ide. Sad je već u fazi kad ga ne mogu ogovarat pred njim jer me sve razumije tako da moram paziti što pričam. No kad moramo nešto bitno raspraviti ili se svađamo, to obično bude na engleskom, s tim da svatko uvijek psuje na svom jeziku.”

Nina:” Mi smo uvijek i samo na engleskom komunicirali i nismo imali nikakvih problema u komunikaciji. Iako je na početku bilo fora učiti kako meni neke turske riječi, tako i njemu hrvatske, nikad se ozbiljnije nismo potrudili učiti tuđi jezik. Jedini problem kod razgovaranja na drugom jeziku je taj što je teško u engleski prenijeti “hrvatski ili turski duh”, a to se najviše primjeti kod nekakvog humora koji je često vezan uz jezik i onda bi si morali objašnjavati fore što na neki način ubije samu foru.”

Marko: “Kako živimo u Njemačkoj i oboje pričamo njemački, to nam je “zajednički jezik”. Ipak, radi Patricije, za koju bi voljeli da zna i španjolski i hrvatski, nekada pričamo i na jedan od ova dva. Iako, moram priznati, Andrei puno bolje ide hrvatski nego meni španjolski. Patricija ima tri godine i zna i njemački i španjolski dok hrvatski malo manje, uglavnom zato jer je Andrea više uz nju nego ja, ali vjerujem da će do škole pričati sva tri jezika što je poprilično super stvar. A engleski će već naučiti u školi.”

Po čemu se sve veza sa strancem razlikuje od veze sa “domaćim” ljudima?

Petra: “Uhhh, po puno toga. Prvo, pričaš o stvarima o kojima nikada nećeš pričati ako hodaš s likom iz Zaprešića. Imaš priliku učiti iz prve ruke o drugoj kulturi i takvo iskustvo te jednostavno obogaćuje i čini život zanimljivijim.”

Nina: “Ja bih ovdje istakla jednu stvar koja može biti i pozitivna, ali i negativna. Htio ili ne htio, kada si u vezi sa strancem, ti postaješ jedna malo drugačija verzija sebe. Možda čak simplificirana, rekla bih. Većina razgovora, makar na početku, vam se svodi na učenje o tuđim kulturama, što je jako zabavno, ali isto tako ne možete voditi preduboke rasprave o unutrašnjoj politici vaših zemalja i razno raznim temama. Učiš nove stvari, ali i simplificiraš svoju realnost  kako bi drugoj strani pojasnio neke osnovne stvari o vlastitoj zemlji i ljudima. Teško je ovo objasniti, ali nekada sam osjećala da mi fali da on jednostavno razumije od kuda točno dolaze neka moja stajališta ili fore bez da se moram pretjerano objašnjavati.”

Marko: “Razlikuje se od najmanje sitnice kao što su različita mišljenja oko jednostavnih stvari poput “u koliko je sati normalno jesti večeru”. Mislim da nama konkretno olakšava stvar što živimo u “neutralnoj državi” i onda nitko baš ne vuče na svoju stranu i osjećamo se jednako. Kako smo oboje se upoznali na faksu i bili stranci u novoj zemlji to je nešto kroz što smo zajedno prolazili i zajedno učili nove stvari. Da primjerice živimo u Hrvatskoj, ja bih se pretpostavljam uvijek osjećao “doma”, a ona kao stranac. Ovako imamo kompromis.”

Jeste li prihvatili neke običaje i ponašanja koja vam ranije jednostavno nisu bila prirodna?

Petra: “Argentinci imaju taj jedan entuzijazam prilikom upoznavanja novih ljudi gdje se odmah grle, ljube i super su prijatelji. Mi smo dosta rezerviraniji. Na početku mi je to bilo čudno, no sad vidim koliko smo uštogljeni i rezervirani. Mogu reći da sam prisvojila tu neku njihovu srčanost.”

Marko: “Počeo sam večerat u 11 navečer.”

Nina: “I ne baš, više je on prihvatio naša budući da smo živjeli u Hrvatskoj.”

I za kraj, kad se sve zbroji i oduzme, imaju li “međunarodne veze” više prednosti ili mana?

Marko: Ima i prednosti i mana, ali na kraju se sve svede na to kako se osjećaš kraj te osobe, a taj osjećaj nema veze s jezikom koji priča. Mislim da ne postoji tako drastična stvar unutar nečije kulture radi kojega ne bi mogao biti s tom osobom ako mi se sviđa. I u Hrvatskoj ima jako puno žena s kojima nikada ne bih htio biti i od kojih mi je moja Španjolka puno sličnija, bez obzira što nas ne povezuje odrastanje u istim zemljama.

Petra: U zapadnom svijetu, u multikulturalnim državama i gradovima, ovo uopće ne bi bila zanimljiva stvar. U New Yorku nikog ne zanima odakle si, pa tko je uopće od tamo? U Hrvatskoj živi jako malo stranaca i samim time je i manje takvih “međunarodnih veza”.  Mi smo i općenito dosta zatvoreni pa i ljudi koji odu živjeti van, često traže društvo drugih Hrvata. Po meni ima više prednosti jer mi je zanimljivije nešto o čemu manje znam, ali na kraju krajeva, nije to što je netko stranac ili Hrvat što će pretjerano utjecat na moju odluku pri izboru partnera.

Nina: Gledajući s objektivnog stajališta – više je mana tj. teže je. No, to je valjda ono što čitavu stvar čini i privlačnijom. U svakom slučaju, radi se o nečemu što se i kod nas događa sve češće. Erasmus connecting people hahah.

Zahvaljujemo našim sugovornicima, pozdravljamo malu Patriciju koja ima tri godine i priča tri jezika radi čega se osjećamo kao totalni fejlovi. Life goals: “Meet A Tall, Dark Stranger.”

 

 

TAGOVIparovi stranci veze