Klopa & Cuga

i hrana i priče

Banner300


‘Chef’s Table’ – dokaz da emisije o kuhanju mogu biti intrigantne i predivno snimljene

Dosta nam je poluproizvoda od kulinarskih emisija gdje su nadrkani kuhari u prvom planu, mi želimo hranu!

Piše , Objavljeno

Dosta nam je polukulinarskih, četvrt reality, četvrt nemamopojmašto televizijskih emisija koji nam uopće ne obogaćuju život – niti sadržajno, niti poučno niti vizualno. Vjerujemo da sve što gledamo mora biti lijepo – barem u današnje vrijeme kad je tehnologija za zabilježavanje slike i zvuka toliko razvijena i pristupačnije nego ikad prije. Tko iskorištava taj skok u tehnologiji za prikazivanje kulinarskog umijeća u boljem svjetlu? Malo njih.

U devedesetima je došlo do pojave “chef personalitya” koji su kuhali u svojim loše namještenim studijskim kuhinjama, Jamie Oliver je ubacio malo raznolikosti u TV krajolik pa su slijedili imitatori (Vjeko, kralju, di si?), a nakon toga smo dobili i natjecanja s nabrijanim mentorima “bez dlake na jeziku”. Možda kronologija naše analize nije najbolja, ali imamo takav osjećaj iz kežualnog šaltanja televizijskih programa. A volimo gledati hranu, nije da ne volimo. Samo nam televizija nije pružila ništa vrijedno pobožnog gledanja. Osim “kuvarske verzije Jerry Springera”.

Potražili smo utočište u internetima. Najviše su nas impresionirale internet emisije koje su svoj sadržaj snimale DSLR-ovima, a uglavnom su prikazivale hranu iz različitih kultura, ali i same kulture. Fresh Off The Boat Eddieja Huanga je prvi primjer koji nam pada na pamet (prije nego je promijenio ime u Huang’s World jer mu je Friško s broda otela humoristična serija bazirana na njegovom životu), a i Action Bronsonov “Fuck That’s Delicious” je zabavna web emisija gdje Bronson putuje i jede. Action Bronson je jedna od najzabavnijih ličnosti u modernom hip hopu, ujedno i kuhar, a porijeklom Albanac koji savija brutalne bureke. Nije ni čudo što volimo čuti njegova razmišljanja dok jede ta teksaška rebarca i te njujorške sladolede.

Internet epizodice su nam bile samo predjelo, željeli smo nešto veće

Internet se ipak držao epizodnog formata, desetominutni izleti u kulinarski svijet nam nisu bili dovoljni. Tada nas je iznenadio Netflix sa serijom Chef’s Table. Epizodni format, ali znatno duže epizode koje analiziraju i hranu i kuhare te njihove borbe da postanu to što danas jesu.

Trailer prve sezone Chef’s Tablea:

Prva sezona je imala samo šest epizoda, ali vrhunskih epizoda od kojih je svaka prikazala mini-svijet jednog od vrhunskih kuhara diljem svijeta. I realno – ovo nije toliko serija o hrani koliko je o samim kuharima, njihovoj strasti, vrijednostima i odnosu prema onome što spravljaju. Sve što dotaknu izgleda predivno. Jer ne snima neki kamerman lokalac koji za pola sata mora trčati na teren snimati otvaranje mesnice u Sarvašu. Tijekom gledanja Chef’s Tablea ogladnimo. U prvoj sezoni smo vidjeli male australske restorane, američke kuhare koji vjeruju u organsku hranu pa su postali i farmeri, Argentince peku meso u prirodi… Način snimanja i osobne priče su u nama izazvale sjećanje na jedan osjećaj – isti onaj osjećaj koji smo imali prilikom gledanja nagrađivanog dokumentarca Jiro Dreams of Sushi. Kasnije smo našli poveznicu – autor je isti.

David Gelb je 2011. godine snimio dokumentarac Jiro Dreams of Sushi o sushi-majstoru koji ima restoran s deset sjedećih mjesta. Na postaji podzemne željeznice u Tokyu. Planirao je snimiti dokumentarac o više sushi majstora, ali ga je Jirova priča privukla i na tom je ostalo. Dokumentarac je odličan. I on je obavezna lektira baš kao i Chef’s Table.

Chef’s Table je dobio i drugu sezonu prije nekoliko dana. 27. svibnja smo počašćeni novim epizodama. Kaotičan svijet kuhinje je prikazan na najljepši mogući način, a prekrasni vizuali će vam toliko nahraniti oči da će ostatak tijela osjetiti potrebu za hranom.

Dobre vijesti tu ne staju – gledat ćemo još barem tri sezone Chef’s Tablea na Netflixu. Ooo da.

Dobar tek.

Gledaj Chef’s Table na Netflixu

TAGOVIhrana kuhanje Netflix

Komentiraj