Lifestyle

Puhanje u facu i slične fore

Banner300


Obično rukovanje nije fora: Ljudi diljem svijeta pozdravljaju se na mnogo neobičnije načine

Piše , Objavljeno

Dok je nama klasično rukovanje i eventualni poljubac u obraz još uvijek najprimjereniji način pozdravljanja, neke kulture njeguju sasvim drugačije običaje!

hongiIako se na to gotovo uopće ne obaziremo, pozdravi su jedan od osnovnih oblika komunikacije među ljudima, barem kada se prvi put stupa u kontakt s nekim. Uglavnom se radi o naizgled običnom stisku ruke koji nam o drugoj osobi može reći daleko više nego što to ponekad mislimo, a ako se pozdravljamo s nekim članom obitelji, osobom suprotnog spola ili starim znalcem, često u priču ubacimo i koji poljubac u obraz. Mlađa će ekipa vrlo vjerojatno pokušati isfurati neki drugačiji pozdrav tipa udarac šakom o šaku (da barem izumre… što prije!) ili “gangsterski” kombo prepun stisaka, navlačenja, pucketanja prstima i sličnih ručnih koreografija, no to je uglavnom to što se tiče pozdrava. Da, možda kod nas, ali neke kulture diljem svijeta njeguju sasvim drugačije običaje.

Najpoznatiji alternativni način pozdravljanja nam dolazi od Eskima, a često se naziva i “eskimski poljubac”. Radi se o trljanju vlastitog nosa o nos druge osobe što pak potječe od drevnog inuitskog običaja na Grenlandu znanog kao kunik, gdje osoba pritišće svoj nos i gornju usnicu o kožu druge osobe (najčešće na obraz ili čelo) i duboko udiše. Ovaj je neseksualni pozdrav iznimno važan u njihovoj kulturi i uglavnom se upotrebljava u krugu šire obitelji, a vrlo je zanimljivo da novozelandski Maori i stanovnici pacifičkog otočja Tuvalu imaju vrlo slične običaje, iako su udaljeni tisućama kilometara. Maori se tako tradicionalno trljaju nosevima u ritualu znanom kao hongi, dok se Tuvalci pritišću obraz o obraz te uzimaju duboki udah.

Kunik -  a bolje i to nego kad te ujne, tetke i strine štipaju za obraze!

Kunik – a bolje i to nego kad te ujne, tetke i strine štipaju za obraze!

Ako se pak kojim slučajem nađete na Tibetu, ne morate odmah odalamiti prvog redovnika koji vam isplazi jezik jer se zapravo radi o njihovom tradicionalnom pozdravu. Ova se tradicija održala od 9. stoljeća i vremena legendarnog (i prilično zločestog) tibetanskog kralja Lang Darme koji je navodno imao crni jezik. Nakon njegove smrti mještani su se bojali da će se ovaj negativac reinkarnirati pa su prilikom upoznavanja s drugim ljudima isplazili jezik dokazujući time kako nisu zli. S obzirom na to da do sada nismo čuli za nikoga s crnim jezikom, prilično smo sigurni kako Lang Darme negdje kotrlja kuglu balege ili je mamac za ribičiju.

Tibetansko plaženje jezika - nismo pronašli autentične slike, pa će i Gene Simmons poslužiti za ilustraciju

Tibetansko plaženje jezika – nismo pronašli autentične slike pa će i Gene Simmons poslužiti za ilustraciju

Tibetanci također imaju vrlo neobičan običaj prilikom posjete neznanca nečijem domu ili raznih svečanosti (sprovod, vjenčanje, rođenje djeteta), a u gotovo identičnom obliku dijele ga s Mongolima. Ritual se zove hada, a nalaže da obje osobe jedna drugoj prinesu dugački komad svilene ili pamučne tkanine te se, držeći ga lagano s obje ruke, naklone svom gostu odnosno domaćinu. Sama se tkanina naziva hada ili khata, a uglavnom je bijele boje (simbolizira čistoću srca posjetioca) ili plave boje (kod Mongola simbolizira čistoću neba). Uistinu lijep pozdrav.

Hada - stvarno lijepa tradicija

Hada – stvarno lijepa tradicija

I Filipinci imaju svoj autohtoni oblik pozdrava, a zovu ga mano. Radi se o varijanti europskog “ljubljenja ruku”, a njime se izražava poštovanje, prije svega mladih prema starijima. Tako će tradicionalniji mladi Filipinci prilikom upoznavanja sa starijim ljudima nježno uzeti njihovu desnu ruku, lagano se nagnuti prema naprijed te prisloniti zglobove ruke na svoje čelo, izgovarajući pritom riječiMano po (što otprilike znači “molim vašu ruku“).

Mano po - jedan korak do čvoke posred čela

Mano po – jedan korak do čvoke posred čela

Ovaj je običaj fantastičan primjer kombinacije zapadnjačkih i istočnjačkih kultura, gdje se azijsko poštivanje starijih spojilo sa španjolskim ritualom ljubljenja ruku. Eh, da barem i mi imamo nešto takvo… (osim takozvanog “hrvatskog rukovanja”, populariziranog od strane određenog gospićkog poduzetnika koji misli da je guranje ruke u ženske gaćice sasvim normalan oblik pozdravljanja!)

TAGOVIkultura neobično običaj pozdrav raznolikost rukovanje svijet

Komentiraj