Lifestyle

Banner300


Tip se umirovio s 24, a isto savjetuje i drugima: heroj ili luđak?

Piše , Objavljeno

Većina nas dvadesete potrati na faks, dugove, prve poslove koji češće donose više frustracija nego prihoda i egzistencijalne brige, a izvjesni Mike Rosehart, umirovljeni 27-godišnji IT business analyst sve je napravio drugačije. Isto savjetuje i nama. On je u lagodne penzionerske dane uskočio već s 24 godine, a na svom YouTube kanalu odlučio je podijeliti tajnu svog uspjeha za sve one koji jedva čekaju zahvaliti šefu za ovaj kratki i ne osobito slatki period suradnje. Pošto tajna njegove rane mirovine ipak nije u dobitku na lotu, većini se potencijalnih pristalica ove ideologije već prvi korak neće svidjeti. Rosehart naime napominje da vam kratak, ali još uvijek neophodan radni vijek mora biti vrlo štedljiv. Agresivan pristup rezanju svih mogućih troškova je osnova, a Mike je svoju prvu i vrlo povoljnu nekretninu kupio još kao tinejdžer, s 19 godina.

Tajna ranog umirovljenja je trošiti jako malo, zarađivati što više i na toj razlici akumulirati svoju buduću ušteđevinu – nije baš otvorio otkrivanjem novog kontinenta mladi umirovljenik, ali kasnije detaljnije opisuje svoje financijsko putovanje.

Na ovu ideju odlučio se, kako kaže, još 2010. kao student, a inspiracija u ovom naumu bila mu je knjiga danskog astrofizičara Jacoba Lunda Fiskera o financijskoj nezavisnosti uz prosječna primanja. Teza autora bila je kako se nakon pet godina rada uz mudro poslovanje svatko može umiroviti, a naš IT stručnjak nije ni sekunde dvojio. Tada 17-godišnjak odmah je odlučio realizirati Fiskerovu ideju. Shvatio je, kaže, u što se upušta prvih nekoliko godina oskudnog života.

Većina nas ne može odoljeti svakodnevnom ispijanju kave u Starbucksu, putovanjima ili novom pametnom telefonu, ali ja sam imao drugi plan. Odgođena zadovoljština je najbolja zadovoljština i jedini ispravan način kako da postanete sasvim neovisni – savjetuje Mike, za čiju se teoriju i mudrosti ‘tuku’ u cyber svijetu.

Rosehart dolazi iz siromašne obitelji, odrastao je samo s majkom, a studirao je jedino kako je i mogao, uz stipendiju. Pojašnjava kako je cijeli život dobro pripreman na ovo, detaljno analizira ključne trenutke u osamostaljenju te priznaje kako je na ovaj put poveo i suprugu. Na fakultetu je sobu plaćao 260$, u vrijeme kad je neki minimum bio 420$. Udomio je bicikl kojeg je netko ostavio i svuda išao njime. Kad je s budućom ženom povoljno kupio prvu nekretninu uz kredit, odmah su iznajmili sve preostale sobe i tvrdi Mike, uskoro im je na taj način kuću počeo otplaćivati netko drugi. Sličan su pothvat napravili s još nekoliko ne osobito atraktivnih nekretnina, a nakon pet godina Mike je ostavio posao u consultingu jer je shvatio da je zaradio dovoljno za umiroviti se. Po njegovoj formuli potrebno je u ušteđevini imati 25 puta više nego li što su vaši godišnji troškovi.

Pošto čovjek živi skromnije od Škota porijeklom s Brača, ispada da mu je za to bilo dovoljno doći do cifre od oko 750 000 $ kako bi ostatak radnog vijeka proveo na odmoru. Žena će, naravno, pritom biti zaposlena, a nije nam baš jasno što će Mike na tom odmoru raditi bez trošenja novca. Vjerojatno gledati u zid. Heroj ili luđak? Nama se ipak prvenstveno čini blago poremećeni škrtica.