Lifestyle

abort the mission

Banner300


Zašto novogodišnje odluke gotovo nikad ne uspijevaju i zašto je sasvim OK ni ne donositi ih

Piše , Objavljeno

Za početak, sretna Nova godina svima! Nadamo se da ste je proslavili upravo onako kako ste htjeli i da ste do danas već prekršili sva obećanja koja ste donijeli. Odustati ćete svakako pa zašto da se onda mučite još koji tjedan.

via GIPHY

Dugoročno, velike životne promjene ne dolaze s prvim u godini, prvim u mjesecu, niti sljedećeg ponedjeljka. Velike promjene se ne događaju ni same od sebe. Događaju se onda kada smo za njih mentalno spremni i kada ih ne samo trebamo, već i želimo. Upravo zato to nisu promjene za koje se odlučimo 1.siječnja.

Obično odlučujemo mijenjati one stvari i navike koje nam štete, tako da se naše odluke često svode na prestanak pušenja, zdraviji način života, promjenu posla ili rješavanje osobnih odnosa. O čemu god da se radi, sve te stvari su do sada činile naš safety net, koliko god nezdrave bile. Promjene su teške, pogotovo one “na bolje” koje iziskuju od nas određenu žrtvu i samodisciplinu. Nitko ne želi žrtvu, želimo trenutna zadovoljstva.

No ipak, svake godine se 1.1.-og kreće s “nova godina, nova ja” forama, i svake godine failamo, onako jako. Nitko se neće mijenjati samo zato što je prvi u godini, ali svi ćemo donijeti makar jednu novogodišnju odluku. Zašto?

via GIPHY

Pa zato što “kraj” nečega, pa makar se radilo i o vremenskom konstruktu, pretpostavlja
novi početak. Kraj jedne godine, znači početak nove čime se stvara lažni osjećaj svježeg starta. Kao da na neki magičan način kada kazaljka lupi ponoć, sve što je bilo više nije i odjednom je svijet pun novih prilika, a mi samim time imamo šansu biti neke nove, bolje verzije sebe.

Iluzija.

Grozna ideja od koje najčešće jedini koji profitiraju su treneri. I oni u teretanama, i oni samoprozvani “treneri života”. I Herbal-lifeovci, čak i njima ide u siječnju. Ipak su ljudi tada najslabiji. Svi oni koji donose novogodišnje velike odluke samo zato jer je eto, nova godina, najčešće od njih odustaju.

Zašto?

1. Zato jer ne želimo te promjene

Ako nešto želimo onda nećemo to odgađati do određenog datuma već ćemo s ostvarivanjem željenog cilja krenuti odmah. Ako si u 11. mjesecu govoriš da nećeš krenuti sada u teretanu “jer dolaze blagdani kada ćeš “morati” više jesti i piti”, očito je da ne želiš u teretanu i da ćeš odustati za 2 tjedna, mjesec dana ili tri mjeseca, ali odustat ćeš sigurno.

Ako zbilja želiš prestati pušiti, bacit ćeš cijelu kutiju odmah, a ne “nakon što završim ovu ili “od nove godine”. Odgađanje promjena i odluka za sljedeću godinu samo je znak da još uvijek nisi spreman i ne želiš to mijenjati, već misliš da moraš. A što god “moramo”, ako možemo, od toga odustanemo prvom prilikom. Početi mijenjati sebe i svoj život možeš u koje god doba godine i dana. Ako to želiš.

2. Siječanj je najgori mjesec za bilo kakve promjene

Ajmo iskreno, siječanj je najdepresivniji mjesec u godini. Za većinu ljudi, siječan
je u godini ono što je ponedjeljak u tjednu. Isto kao što nas ponedjeljkovo jutro sjeti da moramo na posao, tako nas i siječanj podsjeti da više nije prosinac- jedini mjesec kada možeš cugati i tokom tjedna, a da je to ne samo društveno prihvatljivo već i poželjno.

via GIPHY

Domjenci, jel.

Prosinac je jedini mjesec kada je ok za doručak jesti kolače, imati 3 ručka, 2 večere i onda opet malo kolača. Naravno da nitko onda ne voli siječanj.

3. Pucamo previsoko

Da, prestanak pušenja odlična je ideja, jednako kao i aktivan život ili učenje novog jezika. Ali za sve treba ili mentalne ili fizičke spremnosti koja neće doći samim time što je prošao jedan dan na kalendaru.

Reći 31.12.-og kako od sutra “prestajem pušiti, počinjem se zdravo hraniti i ići u teretanu minimalno 3 puta tjedno” je megalomanski, nerealno i osuđeno na propast što neminovno vodi samoprijeziru. Ukoliko nisi iznimno jak karakter (a nisi, inače ne bi odluke donosio 1.1., a još manje čitao tekst o tome zašto ih ne trebaš donositi), velike su šanse da ćeš negdje posustati i to vrlo brzo. I nakon toga ćeš se osjećat još gore nego prije.

Ovo nije tekst o tome kako nikad ne trebaš ništa promijeniti, već da ti ne treba 1.1. da bi s ičime krenuo. Ne samo da ti ne treba, nego nije ni preporučljivo. Pročitaj broj 2 ponovno.

4. Svi to rade

U ljudskoj prirodi je uspoređivati se s drugima. To je jedini način komparacije preko kojeg validiramo vlastiti život, što je katastrofa, pogotovo u doba društvenih mreža, kada svačiji život izgleda daleko boljim nego što jest. Gledamo, uspoređujemo se i zaključujemo da nešto ne radimo dovoljno dobro, ne živimo kako bi trebali, ili najčešće, nemamo što drugi imaju, bez da se uopće pitamo da li je to nešto što sami želimo i koliko je Instagram stvarnost u biti stvarna.

5. Nemamo nikakav plan

Najveći razlog zašto novogodišnje odluke propadaju je zato što su donesene u trenutku kada je došlo vrijeme da se “donose odluke”. O njima nisi razmišljao dalje od toga niti imaš ikakve ideje ili plan kako ih postići ili što raditi u trenucima kada ti se odluka neda provoditi.

I što onda?

Apsolutno ništa. Ako već nešto moraš odlučiti, odluči da ćeš prestat donositi novogodišnje odluke koje nećeš ostvarit. Ako si čekao 1.1. za bilo kakvu odluku, poštedi se razočarenja u samog sebe i odustani već danas, bit će bezbolnije. A ako baš inzistiraš, ne dopusti si biti još jedan jadnik koji ih neće ostvariti. 

 

TAGOVInova godina odluke

Komentiraj