Ovih dana zbog izbornih kampanja predsjedničkih kandidata u drugi plan pale su sve vijesti, pa čak i ona medijski napumpana zvana epidemija svinjske gripe zbog kojih su brojni žitelji Lijepe nam naše odlučili smanjiti socijalizaciju na minimum. Jedna od tih vijesti koja je promaknula je i vijest o smrti, francuskog industrijalca i jednog od prvih proizvođača kozmetike bazirane na posve prirodnim sastojcima, Yvesa Rochera. Koncept njegovog carstva bio je 'ljepota kroz bilje'. Sigurno se pitate zašto je da vijest imalo važna.

Odgovor je upravo u tome da su njegovi proizvodi spas za brojne diljem svijeta koji dijele problem problematične i osjetiljve kože, a činjenica da je u moru nebrojnih kozmetičkih brandova ovo jedan od onih koji izbjegava koristiti sintetičke sastojke. Upravo za potrebe ove kozmetike gospodin Rocher je osnovao 1975. botanički vrt Jardin botanique Yves Rocher de La Gacilly, na jugu Bretanje, a otvoren je za javnost. Ovaj botanički vrt poznat je i po tome što se tu uzgajapreko 1000 vrsta ljekovitih i aromatičnih biljaka, bilja iz kojih se dobivaju parfemska ulja, voća, industrijskih biljaka, bilja iz kojeg se dobivaju raznobojni pigmenti, te tropskih i pustinjskih biljaka koje se kasnije koriste u kozmetičkim proizvodima, poput kamilice i crnog irisa, a posebno je poznat po kolekciji rodu Artemisia.

A sve je krenulo 1959. od kreme za hemoroide. Naime, od nekud se mora krenuti, a ovo je prema svemu sudeći bio odličan početak. Zbog učinkovitosti pa onda i zbog dobre zarade koja mu je omogućila dodatna ulaganja, Rocher je imao priliku pokrenuti vlatiti kozmetički brand, onakav kakav danas znamo i industriju u kojoj je danas zaposleno 15 000 (te još 215 000 indirektno povezanih suradnika) zaposlenika te 2 000 prodavaonica u više od 80 zemalja, a 2004. grupa Yves Rocher u 75% vlasništvu obitelji Rocher zaradila je 2. 012 milijarde eura. Da ne bi bilo zabune, ne radi se samo o kozmetici YR, nego i o nekim drugim brandovima poput Daniel Jouvance, Dr Pierre Ricaud, Isabel Derroisné, Petit Bateau, Kiotis i Galérie Noémie.

Zašto o tome pišem? To je prva kozmetika s kojom sam se susrela i koju koristim preko dva desetljeća. Priča se da je i ova kozmetička marka zahvaćena krizom počela zatvarati tvorničke pogone i trgovine diljem svijeta. Nekad je jedan od prodavaonica bila u našem glavnom gradu u Ilici, a danas postoji jedna jedina prodavaonica, u Zadru. Nekoliko njihovih parfema su mi među najmiomirisnijim i najdugotrajnijim parfemima koje je moj njuh imao prilike susresti, a ujedno su po svom sastavu i jedni od najjednostavnijih parfema. Uostalom, kao i njihovi brojni drugi proizvodi.

Ovo je moj mali doprinos da ovaj brand ne potone u zaborav.