Report

Banner300


Bizarna znanstvena istraživanja

Antidepresivna svojstva sperme, perverzne purice, utjecaj Heavy Metala na opče zdravstveno stanje head-bangera i druge znanstvene bizarnosti.

Piše , Objavljeno

Čitajući ovaj tekst shvatit ćete neke stvari o sebi, o životu i svojstvima svojih tjelesnih izlučevina, ali što je važnije – shvatit ćete neke stvari o znanstvenicima i njihovim kreativnim i često bizarnim istraživanjima.

Ako ovo čitaš, znači da si djevac

geek

geek


šala, šala, nemoj prestat čitat, nemoj ko’ ofuren odskočiti od monitora, nitko nije provalio tvoju priču o MILFici na ljetovanju. Ipak, čitaš tekst o znanstvenim istraživanima, a jedno takvo istraživanje dokazalo je da je zastupljenost junferaja veća među mladim dečkima između 16 i 25 godina starosti, studentima studija prirodnih znanosti nego li kod njegovih kolega s drugih fakulteta.
Općenito, studoši se šefe manje od studentica, a najoprašenijima su se u ovoj studiji pokazale studentice umjetničkih fakulteta.

Heavy Mental

heavy metal

heavy metal


Sva sreća da pišemo jednostavnim rječnikom, jer obožavatelji heavy metal zvuka među našim čitateljima mogli bi imati ozbiljnih problema s čitanjem i razumijevanjem. Ne bi li ispitali utjecaj head-banginga (ono mahnito mavanje glavama na metal koncertima) na mlade mozgove, vrat i kralježnicu dečki iz prvog reda na koncertima Motorheada, Ozzy Osbournea i Skid Rowa. Na koncertima su zabilježili brzinu ritma mjuze i brzinu mahanja glavama, te sve ponovili u laboratorijskim uvjetima.
Zaključak je jednostavan:glazbeni tempo brži od 130 udaraca u minuti uzrokuje brže mahanje glavom i uz kut veći od 75 stupnjeva, što može uzrokovati ozljede kralježnice i vrata, te vrtoglavicu i mučninu. Tu je bitan podatak da većina metal stvari bilježi tempo od 145 udaraca u minuti.
Znanstvenici su stoga preporučili bendovima da uspore svoje uspješnice, kao i da na ovitke svojih izdanja istaknu naljepnice koje će obožavatelje odvratiti od head-banginga.

Perverzne purice

puran

puran


Nakon ove spoznaje, purica s mlincima više nikad neće biti ista! Naime, saznali smo da tuke nisu samo glupe, nego i krajnje perverzne.
Znanstvenici s Penn State sveučilišta uspjeli su narajcati purana koristeći tek štap s umjetnom purećom glavom. Počeli su s lutkom purice, na koju se puran odmah narajcao, a s vremenom su s lutke uklanjali sve vitalne dijelove poput nogu, krila, prsa.. Na kraju, puran je jednako uzbuđeno reagirao na štap na kojemu je ostala tek glava.

Sperma je prirodni antidepresiv

sperma

sperma


Ozbiljno sumnjajući u namjeru ovih znanstvenika, ali ipak ju potpuno podržavajući, donosimo vijest koju će mnogima potjerati smiješak na lice, i to ne samo kao produkt uklanjanja depresivnog stanja.
ševa bez prezervativa smanjuje depresivnost kod žena. To je jednostavan zaključak istraživanja u kojemu su “znanstvenici” ispitivali razinu depresivnosti kod žena koje se seksaju sa ili bez gumice. Žene koje koriste oralnu kontracepciju, ili ju ne koriste uopće, zadovoljnije su od žena koje sebi uskraćuju bijeli tuš.

Život poslije smrti

ludi znanstvenik

ludi znanstvenik


Za kraj, jedno nimalo smiješno znanstveno istraživanje. Robert E. Cornish, znanstvenik sa sveučilišta Berkley u 1930-im godinama vjerovao je da može oživjeti mrtve ukoliko ima vitalni organi nisu oštećeni.
Leševe pasa koje je prethodno ugušio i ostavio ih mrtve desetak minuta, stavljao je na klackalicu kako bi pokrenuo cirkulaciju krvi, te im ubrizgavao mješavinu adrenalina i antikoagulansa. Na taj način uspio je oživjeti dva psa koji su se vratili iz zagrljaja smrti oštećena mozga i slijepi, ali ipak živi. Psi su mjesecima živjeli u domu ludog znanstvenika kao ljubimci, a prema svjedočenju susjeda, ostali psi iz kvarta užasavali su se “zombie” pasa.
Kada su Cornisha izjurili s fakulteta, pokuse je nastavio u šupi u dvorištu svoje kuće, a petnaestak godina kasnije izjavio je da je spreman za eksperimentiranje s ljudima. U tu svrhu pripremio je pravi frankenštajnski stroj od priručnih dijelova usisivača, radijatora i vezica za cipele. Naravno, nije mu bilo nimalo lako naći dobrovoljce za eksperiment, ali prijavio se Thomas McMonigle, zatvorenik osuđen na smrt. Ipak, država je odbila dozvoliti eksperiment jer je postojala bojazan da bi osuđenik zaista mogao oživjeti, pa bi ga država bila primorana pustiti na slobodu.

TAGOVIbizarno eksperiment smrt znanost

Komentiraj