Biznis & Lova

uzmi novce i nemoj nikud bježat

Banner300


Pare svima: Što je ustvari univerzalni temeljni dohodak i zašto opet svi pričaju o ovome?

Piše , Objavljeno

Na velika vrata ovu temu vratila je pandemija Covid-19 virusa, a onda i uskršnje obraćanje u kojem je o univerzalnom temeljnom dohotku govorio čak i poprilično nekonvencionalni papa Franjo. Naravno, o progresivnosti pojedinih razmišljanja aktualnog pape nešto je teže govoriti ako ste u toj ulozi gledali Judea Lawa ili Johna Malkovicha, a lakše ako se prisjetite njegovih prethodnika na čelu crkve. No, pitanje ionako nije religijske prirode, a o njemu su polemizirali razni predsjednički kandidati, ekonomisti, pa i aktivist za građanska prava Martin Luther King Jr. u svoje doba. Ideja o izvjesnom prihodu koji bi dobivali svi građani, neovisno o tome rade li ili ne, medijski je prostor ponovno okupirala s pandemijom i neizbježnom ekonomskom krizom koja će tek uslijediti, a koplja se naravno lome oko toga je li riječ o nekakvom utopističkom, ljevičarskom milodaru s neba i promašenoj politici ili o neophodnom potezu u situacijama poput ove koje iziskuju brzu reakciju i pokušaj oporavka.

Naizgled, stvar zvuči vrlo jednostavno – Svi dobivaju unaprijed određenu sumu novca. Kako? Zašto? Otkud dolazi taj novac? Tko ga zarađuje i raspoređuje? Logično, većina ljudi kad se spomene univerzalni temeljni dohodak ima puno pitanja i sumnjičavi su. Najčešća i relativno realna opcija kad o ovome govorimo je ona nacionalnog univerzalnog temeljnog dohotka. U tom slučaju radi se o isplati unaprijed dogovorenih primanja od strane države, a u cilju reseta nacionalne ekonomije. EU je u više zemalja testirala ovaj model na manjim administrativnim jedinicama. Logično, u kriznim situacijama poput ove teško je, odnosno nemoguće, spasiti gospodarstvo ako prevelik broj ljudi istovremeno ostane bez posla ili su primanja kućanstava ispod nivoa dostojnog čovjeka pa se štedi apsolutno na svakom koraku. Nekolicina država posljednjih tjedana i mjeseci ozbiljno razmatra prilagodbu ove opcije u svojoj ekonomskoj borbi, dok eventualni globalni univerzalni temeljni dohodak ipak djeluje kao long shot.

Sjećate se vjerojatno i relativno nedavnog finskog eksperimenta. Oni su 2017. i 2018. univerzalni temeljni dohodak testirali na svojem mlađem stanovništvu, a rezultati su u nekim segmentima bili vrlo pozitivni. Zanimljivo, rijetko koji ekonomski program kao onaj univerzalnog temeljnog dohotka može okupiti zagovarače s dijametralno suprotnih političkih, pa čak i i ekonomskih spektara. Čini se da se radi o projektu kojeg nije samo tako za otpisati, pogotovo kad nešto zvuči kao ‘besplatan novac’. Naravno, sredstva za funkcioniranje ovog čuvenog džeparca od nekud se moraju i namaknuti. Ovisno o tome implementira li ga ljevica ili desnica i kakvu računicu država ima, govoriti se može se o jačem oporezivanju, ‘ubijanju’ nekih drugih oblika pomoći, upitno je kako bi u većini zemalja zaista funkcionirao zdravstveni sustav, no ono što vlade širom svijeta rade u ovim trenucima (oslobađanje financijskih sredstva u velikim iznosima) pokazuje na kojem su tragu benefiti ovog modela. Naravno, da bi si univerzalni temeljni dohodak efikasno mogli priuštiti morate privređivati znantno više nego što to čini Hrvatska od svoje samostalnosti.

Potencijal univerzalnog temeljnog dohotka, odnosno primanja koja se bezuvjetno i u duljem periodu isplaćuju svakom stanovniku određenog područja, zasigurno postoji. No je li iskorjenjivanje siromaštva i smanjenje velikih razlika u bogatstvu izvedivo u snažnoj eri kapitalizma i je li ono uopće interes dovoljnog broja one populacije koja će na kraju presuditi? Teško, iako su neka posljednja testiranja i ankete u Europi poprilično pozitivne. Duh socijalne države definitivno već neko vrijeme nije najsnažniji, počevši od najjače sile svijeta pa nadalje, a za kritičare ovog modela on će ionako vjerojatno zauvijek ostati tek novi vid prevare za šlepanje onih lijenih i nesposobnih.

TAGOVInovac pb