Idesh! Magazin


„Let's talk about love – A journey to the end of taste“ knjiga je Carla Wilsona koji je odlučio na vlastitom tijelu iskusiti svu ljigu koju odašilje glazba Celine Dion.

Je li moguće zavoljeti Celine Dion?
Idesh! Cover | Report | Je li moguće zavoljeti Celine Dion?

Je li moguće zavoljeti Celine Dion?

„33 1/3“ serija je knjiga u izdanju kuće „Continuum Book, a finta je ta da se svaka knjiga bavi jednim od kultnih albuma prema izboru pisca. Do sada je na tržište izbačeno preko 50 knjiga koje obrađuju izvođače raznih žanrova, od Dusty Springfield, preko Jimi Hendrixa i Princea pa sve do Radioheada i Beastie Boysa. Nije da vas potičemo na čitanje, jer takvo što nam ne bi palo na pamet, ali ako se uspijete otrgnuti igranju pasijansa i gledanju „Farme“, ova bi vas knjiga mogla zaintrigirati.


Carl Wilson odlučio se na čudnovat i hrabar potez te se zavjetovao da će u vremenu od godine dana proučiti diskografiju Celine Dion i pokušati, ako ne zavoljeti, onda barem razumjeti ljudsku fascinaciju ovom kanadskom narikačom.
Krenuvši od glazbeno-elitističke pretpostavke da je Celine zabava za žene u menopauzi koje obožavaju slušati njenu glazbu dok kupuju visoko strukirane hlače u nekom trgovačkom centru (nešto kao prosječni fan Vannine glazbe), Wilson se u procesu prilagodbe suočava s nizom psihosomatskih smetnji koje takva glazba izaziva u tijelu muškarca uobičajenih seksualnih preferencija. No, u konačnici donosi jedan objektivan sud koji se ne naslanja na općeprihvaćene stavove „glazbenih znalaca“ koji njenu glazbu a priori odbacuju kao apsolutni šund.

Hoće li vas ova knjiga natjerati na obožavanje proljeva kao što je „My heart will go on“? Naravno da ne, ali pročitat ćete svjedočanstvo čovjeka koji se upustio u hrabro putovanju u samu srž saharinskih balada koje normalnog primata tjeraju na povraćanje. Wilson je hrabar muškarac i učinio je ono što mnogi od nas nikada neće te samim tim zaslužuje da mu odamo počast čitanjem njegovog djela.

Spomenut ćemo da su pripremi još neki naslovi iz serije „33 1/3“: „Pretty hate machine (Nine Inch Nails), „Swordfishtrombone“ (Tom Waits), „Enter the Wu-Tang (36 Chambers)“ (Wu-Tang Clan), „Gentleman“ (Afghan Whigs), „Rum, Sodomy & the lash“ (The Pogues), „Master of reality“ (Black Sabbath) ili „Aquemini“ (Outkast).

Autor Sett
Objavljeno 08.04.2008.


5 komentara, pucaj!

Ukupno 5 komentara:

RSS Feed

igipop

igipop
08.04.08. / 15:32

iskreno, svaka mu čast. ali padam u kategoriju koji ne shvaćaju fascinaciju tom, citiram, narikušom.


sett3000

sett3000
08.04.08. / 16:14

Naravno da ne shvaćaš... Da slušaš Celine Dion čitao bi kolumne Žuži Jelinek, a ne Idesh! :-) Celine Dion ga sisa big tajm!


hitman

hitman
09.04.08. / 09:38

tocno to, Celine sux, Cher kix ass! :DDD


lenna0013

lenna0013
09.04.08. / 12:45

Meni ta žena loše pjeva, kao da koza mekeće :)


10.04.08. / 16:21

Cudno... A ja bas prije nekog vremena dosao na slicnu ideju i poceo pisat knjigu o Terezi Kesoviji. Moram priznat - ne osjecam se bas dobro u zadnje vrijeme.