Report

Banner300


Jedna noć sa Paris

Tekst, poemu, odu Paris Hilton koju je spjevao njezin obožavatelj Luka na svojem Idesh! blogu zalužio je da bude objavljen na naslovnici, bez ikakve intervencije uredništva.

Piše , Objavljeno

Tekst, poemu, odu Paris Hilton koju je spjevao njezin obožavatelj Luka na svojem Idesh! blogu zalužio je da bude objavljen na naslovnici, bez ikakve intervencije uredništva.

Moramo priznati, dirnula nas je ovakva gesta mladoga Luke, te već radimo na tome da mu omogućimo toliko željeni susret s ljubljenom mu Paris. Luka, ti si naš idol!

Jedna noć sa Paris

Dižem se ujutro češem jaja, palim telku i u nevjerici pogledam bliže. Da li me to moje oči varaju ili Paris na Pag stiže? Vrijeme za gubiti nemam, stvari brzo pospremam. Jurim na autobus, zatvaram stan, imam opak plan, ona mora znati da njen sam najveći fan.

4 ćuke vožnje i evo me tamo, sve štima ali jednu sam stvar zaboravio samo. Nisam tajkun, love nemam, pa ja žensku kao Paris mogu samo da gledam. Nema veze kažem, pa nema smisla da lažem, reći ću joj istinu i sve objasniti, ona je pametna, odmah će shvatiti. Duška Lokina ću joj pjevati, cijelu ću joj noć tepati. Da mi je najdraža cijelu ću joj noć govoriti, neće ziher moći odoljeti.

Nabrijan i hrabar na party krećem, u ritmu se okrećem, auto nemam pa do kluba lagano šećem.

– “Evo je, viknem! Toliko dobro izgleda da pazim da sa kitom nekoga u oko ne piknem. Lagano nervozan do šanka se gibam, fol atmosferu upijam. Žuju naručim i u nju gledam kako da joj pogledom nešto poručim, što pije, sa kim se druži brzo učim, odmah se odlučim. Prići joj moram, i reći:”Bok ja sam Goran, ovaj luka“, ma već mi je od svega muka.

Sad ga jebi, da odmah ne odem, nikad ne bi, kažem sebi, prema njoj krenem ali žuju prolijem po nekoj trebi. Brdo psovki
i lakat mi zavalja neka treba loša, kao nekad Asanović Aljoša.

Sad ležim licem na podu i sve mi je propalo, sumnjam da se Paris ljubljenje poda dopalo.

– “Ar ju olrajt“, slabo čujem ali od nekud glas poznam samo šteta što engleski ne znam. Kao pero se lagan dignem, ko neki manijak viknem:”Aj em Luka“!

Ajme to je Paris i samnom razgovara, ako me to moja glava ne vara, što ću sad razmišljam, za šprehu nemam dara. U čudu ne vjerujem, u licu blijedim, uhvatila me za ruku, samo je slijedim.

Još ne vjerujem, u njenom separeu se nalazim, po njenom vratu plazim i pazim da joj na noge ne nagazim.

što je dalje bilo, sjećam se slabo, bio je tu Žak, Burnać pa čak i Sandra Dabo.

Zora sviće, ekipa je već umorna od cijele priče. Kako da frajer ispadnem i dignem ekipu, razmišljam u hipu. Dižem telefon, lud ko plafon, kažem Rubelj halo gdje si, 12 ćevapa za ekipu odmah donesi.

U tom trenu šampanjac po meni toće, Sandra Dabo me za oca svoje djece hoće, a Paris je sva sretna, kažem joj da ćevapi su hrana dijetna, za njenu liniju nimalo štetna.

Tada kažem Paris molim te oprosti, dragi ste mi i ti i tvoji gosti, ali na sat gledam, 8 sati sve je bliže, sad ekipa na Idesh! stiže.

Kao frajer izađem, evo stvarno ne lažem.

TAGOVIparis hilton

Komentiraj