Report

Banner300


Najveće boksačke legende

Prije nego su nas zapljusnuli ekstremni borilački sportovi, i prije nego se uopće pojavio K-1, Pride i UFC, cijeli svijet se guštao nad krvlju, znojem i snagom boksačkih legendi.

Piše , Objavljeno

Zašto je boks bio toliko popularan u cijelom svijetu tijekom cijelog 20. stoljeća i zašto su za njegove zvijezde znali svi uzrasti cijeloga svijeta? Nije tajna samo u brutalnosti i okušanoj formuli kruha i igara, nije stvar samo u višemilijunskim ciframa potrošenima u promociju i marketing. Najveću ulogu su ipak odigrale karizmatične zvijezde.

Za razliku od većine sportova, boks je gotovo uvijek imao onog jednoga, najjačeg, najbrutalnijeg, onoga koji je obilježio svoje razdoblje i bio sposoban jednim udarcem protivnika izbaciti iz ringa. Još i dan danas s nostalgijom slinimo nad Rockyem i gledamo kako je lomio divove i protivnike nadljudske snage, ali u zlatno doba boksa, to nije bio samo produkt filmske vrpce, skoro do kraja 20. stoljeća boksački mečevi su bili mjesta gdje su opaki i snažni dokazivali svoju nadmoć.

Kao sport, boks postoji već gotovo pet tisuća godina. Kao moderna sportska disciplina zaživio je još početkom 18. stoljeća, a većina današnjih pravila i podjela na težinske kategorije ustanovljena su sredinom 19. stoljeća u Engleskoj.

Procvat popularnosti došao je tek početkom 20. stoljeća i osnivanjem NBA (kasnije WBA) boksačke organizacije koja je dala svjetske prvake teške kategorije, borce koje se pamtilo i cijelo stoljeće nakon svrgavanja ili silaska s trona.

Iako je danas najčešća slika završetka boksačkog meča slika sudaca koji mozgaju o tome kome je pripala pobjeda, uz zvijezde koje su postojale u 20. stoljeću, sudačke odluke su bile rijetkost. Slika koju želimo gledati je ona na kojoj jedan borac pobjedonosno napušta ring, dok drugoga iznose iz njega. Evo i ljudi koji su tu sliku često pretvarali u realnost.

Jack Dempsey

Prvi pravi priznati svjetski prvak teške kategorije. Još kao klinac je pobjegao od kuće i počeo se čeličiti na ulici, da bi s tek napunjenih 26 godina postao svjetski prvak.

Bio je prvi poznati knock-out artist, a slavu mu je donio njegov prepoznatljivi knock-out u prvoj rundi – tako je završavala većina njegovih borbi. Popularan je bio zbog svoje agresivnosti i kiše udaraca kojom je znao zasuti protivnika. Svjetsku titulu je osvojio upravo tako što je protivniku polomio vilicu, jagodične kosti, rebara i izazvao gubitak sluha na jednom uhu. Titulu je izgubio 1926. (nakon sedam godina uspješnih obrana) od Gene Tunneya.

Primo Carnera

S dva metra visine i preko 120 kilograma, Primo Carnera je sve do danas jedan od najvećih boksača koji su kročili u ring. Ovaj talijanski gorostas osvojio je naslov svjetskog prvaka 1933. i držao ga samo godinu dana, ali je za to vrijeme potukao gotovo sve relevantne boksače svoga vremena.

Nije imao brzinu, niti tehniku, ali njegovo ogromno tijelo mu je davalo nadljudsku snagu, tako da mu je vrlo često bio dovoljan samo jedan udarac da potpuno demolira protivnika. Gubitku titule najviše su kumovale ozljede i uznapredovali dijabetes, tako da je titulu 1934. preuzeo Max Baer.

Joe Louis

Svjetski teškaški prvak s najdužim stažem i najviše obrana titule. Pojas svjetskog prvaka osvojio je 1937. i držao ga 12 godina, a da bi došao do njega redom je nokautirao četiri prethodna svjetska prvaka.

Snaga kojom je rušio svoje protivnike priskrbila mu je nadimak Brown Bomber, a osim po 50-ak protivnika koji su ležali u nesvijesti dok je on izlazio iz ringa, ostao je zapamćen i po uzrečici “He can run, but he can’t hide.” koju je običavao upućivati svojim protivnicima.

Joe Louis se povukao iz profesionalnog boksa 1949. kao neporaženi svjetski prvak s 25 uspješnih obrana naslova (čime do danas drži svjetski rekord).

Rocky Marciano

Rocky Marciano je bio pravi živući Italian Stallion. Jedini boksač u povijesti koji u profesionalnoj karijeri nije imao niti jedan poraz i niti jednu neriješenu borbu, potukao je sve koji su od 1948. do 1956. ušli u ring, a od toga 90 posto njih knock-outom.

Stil mu je bio upravo kao u filmskoga Rockya, nije bio najbolji tehničar, nije bio najbolji udarač, ali je imao takvu srčanost zbog koje je mogao primiti opake batine i još na kraju nokautirati protivnika. Pojas svjetskog prvaka uzeo je 1952. i držao ga četiri godine dok se nije povukao iz svijeta profesionalnog boksa).

Cassius Clay – Muhammad Ali

Jedini trostruki svjetski prvak, osim što je vjerojatno najpoznatija osoba u boksu, 1999. proglašen je i sportašem stoljeća. Naslov svjetskog prvaka prvi put je osvojio 1964. nakon čega je prešao na islam i promijenio ime u Muhammad Ali.

Zbog neslaganja s odlaskom u vijetnamski rat titula mu je oduzeta 1965. a ponovno ju je osvojio dvije godine kasnije od Ernie Terrella u borbi koja je poznata kao najbrutalnija u povijesti boksa.

Naime, Ali nije nokautirao Terrela kad je imao prilike, već ga je ostavljao na nogama 15 rundi kako bi ga mogao što više tući. 1968. oduzeta mu je dozvola za borbe, pa je ponovno izgubio titulu. Tri godine kasnije ponovno dobiva dozvolu za borbu, ali ne uspijeva osvojiti i titulu od Joe Fraziera, nego mu to polazi za rukom tek 1974. kada je nokautirao tadašnjeg svjetskog prvaka Georgea Foremana. Titulu je prvi put izgubio u borbi tek 1978. ali ju je već iste godine vratio i povukao se u mirovinu kao svjetski prvak.

Joe Frazier

Vrhunac Frazierove karijere dogodio se u drugoj polovici 1968. kada je dobio priliku boriti se za ispražnjeno mjesto svjetskog prvaka. Borbu je dobio, ali mu titula nije priznata sve do 1970.

Kako su mu mnogi osporavali titulu, jer ju je osvojio bez da je pobijedio Muhammad Alija, Frasier je iskoristio priliku da se sukobi s njim već 1971. čim je Ali dobio dozvolu za borbu. Nakon borbe, koju mnogi proglašavaju borbom stoljeća, obojica su završila u bolnici na nekoliko tjedana, a Fraizer je ostao prvak.

Titulu je držao sve do 1973. kada ju je izgubio od Georgea Foremana. Frazier se pokušao vratiti na tron 1974. i 1975. oba puta protiv Alija, ali u oba pokušaja Ali je izašao kao pobjednik, a oba borca su završila u bolnici.

George Foreman

George Foreman zaokružuje veliku trojku koja je vladala boksom 70-ih godina. Titulu svjetskog prvaka prvi put je osvojio 1973. nokautiravši Joea Fraziera i nakon te borbe je ušao u povijest kao jedan od najbrutalnijih udarača.

Jačina udaraca mu je bila tolika da je neke protivnike znao udarcem odići s poda. Titulu je držao manje od dvije godine, kada ju je na velikom spektaklu Rumble in the Jungle morao predati Muhammad Aliju.

Foreman se 1977. umirovio, ali se početkom 90-ih vraća u ring kao 40-godišnjak. Da nije samo stari boksač, dokazao je 1994. kad je nokautirao Michael Moorera i s 45 godina postao najstariji svjetski prvak.

Mike Tyson

Iako je zlatno doba boksa bilo 70-ih, najopakiji, najbrutalniji i najkrvožedniji borac pojavio se krajem 80-ih. Mike Tyson zadnji je boksač koji je uspio osvojiti naslov svjetskog prvaka u svim boksačkim organizacijama, a budući da je to napravio s 20 godina, postao je i najmlađi boksački prvak teške kategorije.

Ne postoji pravi opis Tysonove borbe, on je samo dolazio i tukao sve koji mu se nađu na putu, bili to protivnici ili suci u ringu i u to vrijeme bio najopasniji živući čovjek. Pojas je držao od 1987. do 1990. kada je počeo njegov put prema dnu. Prvo je izgubio titulu, zatim je osuđen jer je tukao i ženu, a priliku za povratak na tron nije imao sve do 1995. jer je završio u zatvoru zbog silovanja.

Nakon zatvora Tyson se ponovno bacio u boksačke vode, ali nije više imao ni snagu ni brutalnost kojom je do tada nokautirao protivnike, pa je skoro sve borbe ili izgubio ili bio diskvalificiran. Do danas je uspio bankrotirati i skupiti još nekoliko optužbi za zlouporabu droga.

TAGOVIboks legende sport

Komentiraj