Report

dokaži!

Banner300


Mišljenje je kao guzica: Najveći internet okršaji bez pobjednika

… ili kako od bilo čega na Internetu napraviti osobni križarski rat! Prvi pobjednik u disciplini 'Besmislena Internet rasprava' se još uvijek traži, a kategorije su….

Piše , Objavljeno

Stara poslovica kaže da je mišljenje kao guzica; svatko ga ima. Bilo da se govori o vremenu, politici, Čehoslovačkoj, sezonskom voću, asfaltiranju ceste ili vrtnim patuljcima, malo nas je koji ćemo propustiti iznijeti svoje mišljenje o tekućoj temi, i slavodobitno uzviknuti:”JA mislim!” Lijepo je tako se izraziti, da, ali istina je da će se naša mišljenja vrlo vjerojatno izgubiti negdje u masi, pogotovo ako ih iznosimo na Internetu. Osim ako nismo Nobelovci, multimilijunaši ili zvijezde showbiza. Checking… Checking… Ne, ipak nismo.

Stari, tebe bi skurili na forum ha eru

Stari, tebe bi skurili na forum ha eru

Ipak, i u tako ogromnom svemiru kakav je naš voljeni Internet, postoje ljudi koji jednostavno ne popuštaju, i spremni su do kraja prostor-vremenskog kontinuuma životom braniti svoje stavove. Internet, točnije mogućnost učlanjivanje na forume i komentiranje članaka, im je tako postao bezgranično igralište za ono što najbolje rade, a to je pretvaranje svakog oblika virtualnog izražavanja u svoje maleno bojno polje. A takvi komentatori nikada ne ostaju sami, pa pravi show počinje tek kad u igru uđe i osoba suprotnog mišljenja. Onda počinje klasična borba dva (uglavnom se kasnije uključe I drugi) megauma, dva prekaljena borca, neustrašiva i bez imalo srama.

Jedino što vam preostaje je ispeči kokice, uzeti hladnu pivu iz fridža i uživati u predstavi. Jer ipak, zato je Internet i stvoren, da nas zabavi!

1.Klasična “moje mišljenje je bolje od tvog” rasprava

Ove rasprave su standardne bilo gdje gdje se govori o navikama i razmišljanjima manjinske grupacije ljudi. Teme vezane uz vegetarijance, homoseksualce, korisnike Internet Explorera, zoroastrianiste, navijače Intera iz Zaprešića ili konzumente lakih droga jednostavno izazivaju ljude da javno pitaju:”Kako to možete?”.

I onda kreće rasprava koja zapravo nema pravih argumenata, nego samo beskrajan niz “dokaza”, gdje odjednom svi postaju doktori, biolozi, inženjeri, pravnici, veliki kršćani i nesebični borci za prava svakog čovjeka. Ako je netko po nečemu drugačiji, to je jasan znak da je vrijeme da ga se nauči pameti. Najčešće već nakon nekoliko komentara rasprava prelazi u vrijeđanje i trolanje, a nakon prve stranice cijela priča potpuno gubi ikakav smisao, te svjedočimo nebulozama u rangu najboljih indijskih akcijskih filmova.

Kao i kod pjesama Black Eyed Peasa, nećemo niti pokušati shvatiti o čemu se tu radi…

Kao i kod pjesama Black Eyed Peasa, nećemo niti pokušati shvatiti o čemu se tu radi…

2. Imam dokaz i mogu to dokazati!

Za razliku od prvog tipa rasprava, u kojem se konflikt događao zbog razlike u mišljenjima, komentatori u ovoj vrsti rasprave se bave uglavnom potragom za materijalnim dokazima. Vrlo često se skupljaju oko članaka vezanih za rubna područja znanosti, tajne organizacije, novi svjetski poredak i teorije urote, vanzemaljce i ostale manje više smiješne gluparije kojima nas zaglupljuju mediji kada nemaju o čemu pisati. Također se u ovu skupinu rasprava mogu svrstati i klasici poput:”Ovaj video je fake” – “Ti si retardiran, ja ga osobno vidio dok je to radio!“, zatim u zemljama bivše Jugoslavije vrlo popularni:”Vi ste počeli rat” – “Ne, VI ste počeli rat” i za kraj uvijek rado viđeni biblijski motivi:“Bog postoji!” – “Aj dokaži!“.

Zajedničko svim tim temama je da vjerojatno ima nešto u svemu tome, ali su ljudi već toliko eksploatirali svaki misteriozni fenomen u povijesti, da nam se sve čini tako lažno i naivno. Rasprave na ovu temu su uzaludne, jer se nikako ne može dokazati da bilo koja strana ima pravo. Ipak, kad god se baci ovakav mamac, ribice grizu kao lude…

Totalno mu/joj je promijenjeno mišljenje nakon ovako kvalitetnog argumenta…

Totalno mu/joj je promijenjeno mišljenje nakon ovako kvalitetnog argumenta…

3. Nemaš pojma, jer ga ja imam!

Treći i posljednji tip rasprave se odnosi na ukus pojedinca. Bio to ukus u glazbi, filmu, jelima ili ženama/muškarcima, nešto je što neopisivno iritira druge ljude. Jer ne možeš mi čovječe voljeti novog Nolanovog Batmana više nego Burtonovog. Alo, klinac, kakav indie rock, šta ti je, pa od kad su se Zeppelini raspali, nije bilo dobrog rock benda. Pa ne možeš ti meni govoriti šta valja, kad ja jedini znam šta valja.

Ubrzo se stvore dvije struje koje se nadmeću da li nešto valja ili ne, zatim ulazi treća stranka sa svojim omiljenim autorom, onda četvrti baca svog aduta i uskoro imamo malu glazbenu enciklopediju, džepnu verziju, sastavljenu od vrhunskih kritičara iz cijeloga svijeta. A čovjek je samo htio poslušati dobru pjesmicu.

“Ako ja kažem da ne valja, onda ne valja! Justin Bieber <3”

“Ako ja kažem da ne valja, onda ne valja! Justin Bieber <3”

I tako, kokice su pojedene, pivo popijeno i lagano već tonemo u san. Rasprava polagano jenjava. Argumenti su već odavno prestali igrati bitnu ulogu, ostalo je samo puno niskih uvreda, lošeg pravopisa i nepotrebnog žešćenja ljudi koji su stotinama kilometara udaljeni jedni od drugih. “Daj nađi si život, majmune!“, bio bi jasan znak da je i ovoj raspravi došao kraj. I još jednom, po neznamo koji put, nismo dobili pobjednika. I nismo naučili ništa novoga. Ali sutra će opet krenuti sve iz početka, s nekim novim, mladim lavovima željnim borbe i dokazivanja. Možda, samo možda, jednom jedan od njih i pobijedi.

TAGOVIbizarno diskusije rasprave web

Komentiraj