Report

uspješni crowdfunding

Banner300


Razgovarali smo s Danielom Martinovićem, autorom slikovnice “Moja dugina obitelj na izletu” o LGBTI pravima u Hrvatskoj

Piše , Objavljeno

Zagrebačka udruga Dugine obitelji, koja se zalaže za zaštitu i unaprjeđenje prava i položaja LGBTIQ obitelji, znanih i kao dugine obitelji, 2018. godine izdala je prvu hrvatsku slikovnicu koja prikazuje djecu s istospolnim roditeljima. Autor slikovnice „Moja dugina obitelj“, Ivo Šegota, stvorio je Roka i Anu, dvoje sasvim običnih, hrvatskih četverogodišnjaka koji žive sa svoje dvije mame, odnosno dva tate.

Razlog nastanka ove slikovnice je jednostavan: u Hrvatskoj nije postojalo literature koja se odnosi na i opisuje dugine obitelji, kakve u Hrvatskoj itekako postoje. „Moja dugina obitelj“ tiskana je u 500 primjeraka te je prvenstveno bila namijenjena djeci koja žive s istospolnim roditeljima, no izazvala je puno širi interes, od strane pojedinih nastavnika iz škola, knjižnica, ali isto tako i heteroseksualnih roditelja koji žele pričati sa svojom djecom o LGBTIQ temama, rekao nam je Daniel Martinović, koordinator udruge.

Upravo je pozitivna reakcija  na prvu slikovnicu bila glavni pokazatelj da su se odlučili na dobru, i prije svega, društveno korisnu i potrebnu stvar. Iz tog razloga već ove godine izlazi nova priča koja će biti prvi korak u stvaranju serijala slikovnica o djeci iz istospolnih zajednica. Drugu slikovnicu „Moja dugina obitelj na izletu“ potpisuje upravo Daniel Martinović, dok je za ilustraciju zaslužan akademski slikar i ilustrator Martin Hrastić.

DO slikovnica 004 (002)

Kako sam upoznala Daniela

Ovu priču započela bih vrativši se tri godine unazad, kada sam prvi put koristila aplikaciju Bla bla car tražeći prijevoz iz Zagreba za Rijeku. Taj dan jedina osoba koja je išla prema Rijeci bio je dečko imena Daniel koji isto tako nije imao niti jednu preporuku na aplikaciji. Naime, bila je i njemu ovo prva bla bla vožnja. Daniel je odmah prepoznao moju laganu nesigurnost i dvoumljenje oko toga želim li se uopće voziti s njime te mi je odlučio poslati i svoj FB profil i nazvati me kako bi umirio moje dvojbe i dokazao kako se radi o jednoj sasvim normalnoj osobi koja je, jednako kao i ja, samo nova na aplikaciji.

Uskoro sam sjela u auto i započela je naša prva Bla bla vožnja, koja je meni i nakon tri godine ostala u sjećanju kao vožnja s jednim od zanimljivijih suputnika. Dok mi je Daniel pričao o svom angažmanu u civilnim udrugama, Povorci ponosa i odluci da bude donor lezbijskom paru koji je htio imati dijete, nisam imala pojma kako ću za tri godine s ovim istim čovjekom raditi intervju upravo o stvarima o kojima smo razgovarali tijekom te vožnje.

Prije nekoliko dana pročitala sam vijest kako je izašla nova slikovnica za djecu o istospolnim obiteljima koju je napisao Daniel Martinović. Odmah sam poslala Danielu link s porukom „this you?“ i pitala ga je li raspoložen i za intervju sa mnom.

Uskoro smo sjedili na kavi i pričali o istim temama kao i prije tri godine- o istospolnim zajednicama, LGBTI pravima te što se sve promijenilo po tim pitanjima od 2002. godine kada se u Hrvatskoj održala prva povorka ponosa.

DO Slikovnica 005 (002)

Ajmo za početak malo o tebi i tvojoj ulozi u Duginim obiteljima.

Pa prije nekih 8 godina počeo sam volontirati za razne udruge civilnog društva, one koje se tiču LGBTI prava, promjena u obrazovanju ili prava izbjeglica…nekada sam radio u privatnom sektoru pa kasnije u civilnom kao voditelj projekata. Puno se bolje osjećam radeći nešto društveno korisno.

Za Dugine obitelji veže te i osobna priča. Kada i kako je čitava stvar nastala?

Dugine obitelji kao neformalna inicijativa postoji još od 2011., a ja sam se priključio negdje 2013. godine. Donošenjem zakona o životnom partnerstvu, 2014. godine, povećao se broj ljudi koje su dugine obitelji okupljale. Tada su negdje i moje dvije prijateljice počele razmišljati o tome da imaju dijete i onda su me pitale, jer su znale da moja partnerica i ja ne planiramo imati djecu, da li bi im bio donor. Razgovarao sam sa partnericom i zaključili smo da nam je to skroz ok i tako sam ja postao donor svojim prijateljicama koje su sada ponosne roditeljice.

Par nas unutar duginih obitelji počelo je razmišljati o tome da bi osnovali udrugu jer je bilo sve više ljudi koji su se odlučili na roditeljstvo ili htjeli informacije o obiteljskim pravima LGBTI osoba, a nije postojala organizacija u HR koja bi se sustavno i temeljito bavila pitanjem roditeljstva LGBTI osoba. Cijelo vrijeme smo mislili neko drugi će se s time bavit što se nije baš događalo i onda smo se mi odlučili osnovati udrugu po uzoru na neke druge zemlje, primjerice u Francuskoj udruga dugine obitelji postoji već 20 godina.

Koliko obitelji okuplja udruga, s koliko ste njih u kontaktu? Zna li se uopće broj „Duginih obitelji“ u Hrvatskoj?

Ne postoji neki službeni registar koji bi brojao obitelji s djecom – najbliže tome postoji registar životnih partnerstva, gdje smo trenutno na broju oko 300injak parova do sada. Mi smo u kontaktu sa stotinjak ljudi, uglavnom iz Zagreba. Svako toliko nam se jave ljudi s pitanjem da im treba bilo pravna pomoć oko neke situacije pa ih onda mi uputimo na našu odvjetnicu, bilo psihološka pomoć ili ih npr. zanima informacija koji vrtić u Zagrebu je LGBTI friendly – i super je što zapravo svi to jesu.

Ti si autor druge slikovnice koju je izdala udruga Dugine obitelji, čiji si i koordinator.  Koji je uopće proces iza nastanka jedne takve slikovnice?

Pa samo pisanje nije teško, ali trebalo je razmišljati koje poruke želimo poslati. Par mjeseci je trajao čitav proces. Napišeš neki draft koji onda ide na provjeru dječjim psiholozima, duginim obiteljima koje su nam nešto poput fokus grupa, zatim lektura, pa izmjene situacija i likova kako bi sve odgovaralo pedagoškim standardima. U jednom danu napišeš tekst, ali onda kreće poliranje. Recimo, u jednoj situaciji su djeca jela čokoladu, ali onda su nam stručne osobe rekle da u dječjoj edukativnoj slikovnici djeca ne bi trebala jesti čokoladu nego voće. Ili kod ilustracija na primjer, ima jedna strana gdje dijete sjedi iza u autu u stolici za djecu ali onda su nam rekli da to nije pravilna stolica za djecu do 4 godine. Različiti elementi se moraju zadovoljiti i poštovati kod izrade literature za djecu.

DO slikovnica 001 (002)

Sredstva za slikovnicu prikupljali ste crowdfunding kampanjom. Jeste li uspjeli ostvariti željeni cilj i koliko vam je dugo trebalo?

Za prvu smo tražili 3000 dolara i dobili 10 i pol, od čega je 70 posto donacija bilo iz Hrvatske što nas je ugodno iznenadilo jer nam je pokazalo da u Hrvatskoj postoji ta neka kritična masa ljudi koja želi podržati projekte koje promiču rodnu ravnopravnost i prava LGBTI osoba, te da ljudi nisu toliko konzervativni kao što mi mislimo.

Crowdfunding kampanja za drugu slikovnicu je još uvijek u tijeku i traje do 12. 11 te kroz nju svaka osoba koja donira može dobiti svoj primjerak slikovnice. Kasnije će se ona moći dobiti na događanjima naše udruge i mi ćemo ih dijeliti dok god ih imamo. Za par mjeseci bit će i u digitalnom izdanju, jednako kao i prva. Crowdunding kampanja je počela prošli utorak i već je u četvrtak dostigla 100%, s time da smo ovaj put tražili 4000 eura, a trenutno smo na 5000.

Moja dugina obitelj i na ruskom tržištu

Drago nam je da je slikovnica popularna i izvan Hrvatske. Na primjer, nedavno su nam se javile kolege i kolegice iz Rusije gdje je dosta specifična situacija i gdje, da pojednostavim priču, postoji zakon protiv LGBT propagande i ovakve slikovnice ne mogu se izdavati ili tiskati. Javili su nam se i rekli da bi htjeli imat našu slikovnicu prevedenu na ruski tako da postoji velika vjerojatnost da će Moja dugina obitelj izaći i u ruskoj verziji.

Oo, pa čestitam! Valjda im nećete napraviti probleme time pred Putinom (smijeh)

Ako im pošaljemo tiskane primjerke, policija će vjerojatno to prije ili poslije zaplijeniti, ali jednom kad bude na internetu svatko to može skinuti, isprintati i doći do toga. Poanta je da napravimo verziju s prijevdom i da on postoji ako ništa u digitalnom obliku. Taj zakon protiv propagande je jako eteričan i vjerojatno će razbjesniti neke konzervativnije snage, ali opet radi se samo o dječjoj slikovnici.

Prošlo je 17 godina od prve Povorke ponosa u Hrvatskoj. 2019. je godina i Hrvatska ima svoju drugu slikovnicu o djeci sa istospolnim roditeljima. Preko 300-injak parova registriralo je civilno partnerstvo. Što bi ti rekao, koliko su se stvari u Hrvatskoj po pitanju LGBTI prava promijenile od te prve Povorke ponosa 2002. godine kada je nekoliko stotina LGBTI osoba i podržavatelja Povorke bilo izloženo fizičkim napadima, od kojih su neki zadobili i teške tjelesne ozljede, znamo da su bili su pripremani molotovljevi kokteli itd.

Postoji super anegdota vezana uz promjenu situacije u Hrvatskoj. Prvi organizatori Pridea, jedan dečko i cura su bili tijekom i nakon organizacije prvog pridea u Hrvatskoj konstatno izloženi prijetnjama i nasilju, fizičkim napadima, osobe su ih znale slijediti po gradu itd. Uglavnom, oni su pobjegli iz Hrvatske. Jedna osoba je dobila azil u Švedskoj, druga u Kanadi, na temelju toga što su bili organizatori prvog Pridea u Hrvatskoj i Hrvatska nije bila sigurna zemlja za njih. 10 godina kasnije, 2012.-te, Hrvatska je dala azil jednoj osobi iz Ugande na temelju njezine homoseksualne orijentacije jer će ona kao takva biti sigurna ovdje. I mislim da to super prikazuje situaciju koliko su se stvari promijenile, da smo od zemlje čiji su državljani tražili azil zato što su gejevi ili lezbijke, postali zemlja koja štiti takve osobe. I sam Zakon o životnom partnerstvu pokazao je koliko su se stvari promijenile, više osoba je sklopilo životno partnerstvo nego što je reklo da živi u istospolnoj zajednici na zadnjem popisu stanovništva.

Kako bi danas ocijenio Hrvatsku na mapi Europe po pitanju LGBTI prava, stojimo li loše, dobro ili odlično?

Hrvatsko zakonodavstvo stoji negdje pri sredini po pitanju LGBTI prava. Postoje zemlje koje ne priznaju nikakvu zajednicu između homoseksualnih parova poput Poljske, Bugarske, Rumunjske, onda postoje zemlje s civilnim partnerstvom među kojima je i Hrvatska te najnaprednije po tom pitanju, zemlje koje imaju bračnu jednakost, kao što su Španjolska, Švedska, Nizozemska…

20180609_WOM111

Izvor: Economist.com

Koji je za Hrvatsku next step u ostvarivanju LGBTI prava?

Po nama je to dosta jednostavno: ako heteroseksualni par ima pravo na pristup nečemu prema praksi Europskog suda za ljudska prava, i homoseksualni parovi bi trebali moći ostvarivati ista prava. Tri glavne stvari tu sada su: posvojenje, udomiteljstvo i pristup medicinski potpomognutoj oplodnji.

Tu je definitivno izmjena Zakona o udomiteljstvu koji je sada na ocjeni Ustavnog suda, da se omogući udomiteljstvo i istospolnim partnerima. Kao i promjene obiteljskog zakona kojima bi se omogućilo i posvojenje životnim partnerima. Medicinski potpomognuta oplodnja je posebna priča, taj zakon u Hrvatskoj je loš i za heteroseksualne parove, ali svejedno lezbijski parovi bi trebali imati mogućnost pristupiti zdravstvenim uslugama jednako kao i heteroseksualni.

Jedni od glavnih argumenata protiv posvojenja ili općenito istospolnih parova s djecom idu u smjeru toga da će djeca u takvim zajednicama ispaštati. Što znanost kaže na to? Jesmo li kao društvo uopće spremni na taj korak?

U svijetu je provedeno sada već više tisuća istraživanja o djeci koja odrastaju u duginim obiteljima i ne postoji razlika u njihovoj prilagođenosti, psihičkom stanju ili kasnijem razvoju u odnosu na djecu koju odgajaju heteroseksualni parovi. Puno su važniji faktori stabilnost obitelji, podrška i ljubav koju djeca dobivaju nego orijentacija njihovih roditelja. A i istraživanja o duginim obiteljima i obiteljskom životu LGBTI osoba u Hrvatskoj, od kojih je najpoznatije „Ja nisam gej mama, ja sam mama“ pokazala su iste rezultate – djeci treba ljubav i podrška, nevezano ima li ono samo jednog roditelja, dva roditelja različitog ili istog spola, je li ono posvojeno ili udomljeno itd. Također djeca kada zadirkuju drugu djecu rade to na različitim osnovama, npr. ako dijete nosi naočale ili je nisko, visoko i tako dalje. Što se toga tiče, to su obrasci ponašanja koja djeca prvenstveno prenose od svojih roditelja, i ono na čemu svi moramo raditi je to da odgajamo djecu koja će biti bolja jedni prema drugima, nevezano prema kojoj osnovi.

A spremnost društva, nema što društvo biti spremno, ono je spremno. Postoje ti ljudi. U Hrvatskoj postoje LGBTI ljudi, postoje istospolni parovi koji odgajaju zajedno djecu, postoje trans osobe, postoje interspolne osobe, postojale su i prije deset ili pedeset godina. Pokušava se progurati mentalitet da su LGBTI prava i LGBTI osobe to nešto što će doć iz vana, da „takve stvari“ tu ne postoje. Ne, to već sve postoji, i na državi je da to prepozna i regulira. Zabrane, ograničenja i nerealni zakoni kada pričamo o ljudskim pravima nisu riješenje. Ljudi koji žele postati roditelji to će učiniti, nevezano za njihovu seksualnu orijentaciju, i nadamo se da će i kod nas čim prije zakoni početi pratiti i društvo.

Daniel, hvala ti i sretno u svim budućim borbama i projektima. Nego, kad voziš opet za Rijeku?

Ukoliko želite sudjelovati u crowdfunding kampanji i dobiti svoj primjerak slikovnice “Moja dugina obitelj na izletu”, to možete napraviti na službenoj web stranici udruge Dugine obitelji do 12. sudenog.

Fotografije: Benjamin Strike

 

 

 

TAGOVIDaniel Martinović Dugine obitelji istospolne zajednice LGBTIQ ljudska prava slikovnica za djecu