Roštilj naš svagdašnji!

Kako se najbolje boriti protiv ovih nesnosnih vrućina? Još većim zagrijavanjem! Naravno, ne sebe samih, nego zagrijavanjem metalnih rešetkica, limenih trakica, okruglih, plosnatih, onih žljebastih... roštiljskih!

Kako se najbolje boriti protiv ovih nesnosnih vrućina? Još većim zagrijavanjem! Naravno, ne sebe samih, nego zagrijavanjem metalnih rešetkica, limenih trakica, okruglih, plosnatih, onih žljebastih… roštiljskih!

dečki iz uljmmh-a su nam pisali

dečki iz uljmmh-a su nam pisali

Ogorčeni što smo zanemarili omiljenu razbibrigu svih radišnih Hrvata (ne, nije nogomet), dečki iz Udruge ljubitelja mješanog mesa Hrvatske uputili su nam službeni dopis, kojeg u cijelosti možete pročitati tu sastrane. Naravno, neke dijelove morali smo cenzurirati, zbog izrazito uvredljivih i apsurdnih konotacija.

Iako smo načas dvojili o tome treba li reagirati na ovakve dopise, fotografija Pere Meštra od ražnja uvjerila nas je da tema ipak zaslužuje našu pažnju. Dečki iz ULJMMH-a, nemojte se ljutiti, shvatili smo što nam je činiti, nadamo se da će vas ovaj uradak zadovoljiti.

Pero nas je brzo uvjerio

Pero nas je brzo uvjerio

I, naravno, poseban pozdrav Peri, daleko mu kuća.

Dakle, roštilj. Poezija satkana od finih niti prave pripreme i planiranje, nabave namirnica koja se svodi na osovinu Meso – Luk – Piva. Doduše, ima onih koji su skloni varijacijama i slobodnih interpretacijama M-L-P-a, pa dodaju i razno povrće (kiseli krastavci, tikvice, rajčica, paprika…), te raznim dodacima (ajvar, bbq umaci, senf…). Naravno, kod izbora napitaka nema puno dvojbi i svako je razilaženje s osnovnih postulatima strogo zabranjeno. Dopušteno je tek eksperimentirati s različitim vrstama i proizvođačima, iako se preferira piva vulgaris iz gajbe po mogućnosti ohlađena u potoku.

U ovom nastavku prvenstveno ćemo se pozabaviti hardverajem – znači kakav roštilj odabrati? Kod nas, majka svih roštilja i san svih pravih domaćina je zidani roštilj u dvorištu. Mora biti kvalitetno ozidan, dimnjak mora biti dovoljno visok i uzak da dobro vuče, a preferira se da ložište dio bude ozidan šamotnim ciglama koje u jeftinijoj varijanti možete nabaviti u svakoj starijoj TA peći.

Glavna je dilema – samogradnja ili gotovi/kupovni. Kod samogradnje čovjek si može dati određene slobode što se tiče oblika i dimenzija, dok je kod gotovih varijanta – što vidiš kupiš. Vlastita gradnja znači i da se sutra majstor može hvaliti kako je taj roštilj sam izgradio u svakoj prilici. Naravno, ako sve prođe po planu.

gotovi za pet somova!

gotovi za pet somova!

I pitanje cijene igra dosta važnu ulogu u odlučivanju, pa će tako jedan pošteni gotovi roštilj (poput ovoga na slici) koštati i do pet tisuća kuna. Ok, ima ih i daleko jeftinijih (Bauhaus, Pevec), ali budimo realni – ipak tražimo pravu stvar! Kod samogradnje cijena roštilja može biti puno niža, ovisno o tome koliko ste majstor.

Samostojeći roštilji na ugljen/drva vrlo su zgodni za vikend roštiljarce koji su skloni promjenama lokacije. Tu vrijedi pravilo:što veći i teži – to bolji. Igračke kakve možetre nabaviti po trgovinama zaboravite ako ne želite da vam se ekipa godinama smijulji iza leđa. Nabavite si pravi, mega prenosivi roštilj. Osobna preporuka:na Jakuševcu potražiti majstora koji ih sam izrađuje. Cijeni ih na soma – dva kuna, ovisno o modelu, ali nema boljih.

Za sve varijante vrijedi – izbjegavajte gradele! Žljebaste limene trake zadržavat će sok kojeg možete skupljati u posudicu i njime zalijevati crvrčeće komade mesa.

pravi se majstor po opremi poznaje

pravi se majstor po opremi poznaje

Od dodatne opreme treba misliti na:roštiljsku vilicu (izbjegavajte pretjerano bosti meso), štipalicu i špatulicu, kist i metalnu četku; zatim na nešto čime ćete razgarati vatru i razmicati ugljen.

Kod pripreme roštilja, treba paziti na to da nema goreće vatre i da je postignuta optimalna temperatura. Temperatura roštilja se najlakše testira vlastitim dlanom, kojeg morate biti u stanju držati iznad (IZNAD, a ne na) rešetkama roštilja tri sekunde. Meso je pečeno kada dobije finu boju, i kada vilica u njega ulazi �kao vruć nož u maslac�. A meso? Svinjska vratina, carsko meso, kobasice, biftek, rebarca…

Komentiraj

Email adresa se ne objavljuje. Obavezna polja su označena sa *

*

Dozvoljeni HTML tagovi i atributi: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

Komentari (3)

  1. Anonymous kaže:

    mmmmmm..roštilj, uistinu poezija..a što mi se isto posebno sviđa, kad uzmeš friškog kruha od pekara pa nahvataš moče pod odojkom na ražnju…mmmmmmlljac!

  2. faca kaže:

    Jel ima negdje kod nas ovakav pribor za nabaviti? Ili nešto slično? Molim informaciju ili link :)

  3. roštiljko kaže:

    Mnogo zabluda o roštiljima , drago mi je da si neke već spomenuo. Jedna od nejvećih zabluda je da meso pečemo na uglju-drvima Pečemo ga ustvari na “čeliku” , pečemo ga na rešetki i što je masivnija i gušća tim bolje