Report

Seksizam naš svagdašnji

Banner300


Što se sve krije iza “slut-shaminga”, pitali smo žene, muškarce i stručnjake

Piše , Objavljeno

SCENARIJ #1:  Ulaziš sam u kafić, za jednim stolom sjedi grupa glasnih i vidno pijanih žena. Ti si sjeo za šank. Konobar ti donosi piće i kaže kako dolazi od dražesnih dama za stolom. Vidiš na konobaru da mu ih je puna kapa. Nedugo zatim čuješ: „E mali, imaš j**** dupe!“ Ti ne reagiraš, a dame postaju sve glasnije. „Daj mali, što si stisnut tako. Kao sramežljiv je, a pogledaj kakve je uske traperice stavio.“

„Opusti se, neću te pojest. Ako mi ne daš, hehehe,“ cereka se najdeblja od njih i baca high five frendici. „Dođi popit koju s nama.“ Ti odbiješ novo piće. Zamoliš ih i da prestanu s komentarima, samo čekaš svoju curu koja kasni. „Koja pederčina“, čuješ ih kako ljuto komentiraju.

SCENARIJ #2: Otišao si na dejt s curom koju si upoznao preko Tindera i s kojom si se dopisivao par dana. Zabavna je, privlačna i razgovor uglavnom ugodno teče. Proveli ste skupa par sati i popili ste dosta. Pozoveš ju kod sebe, ona pristane. Kad ste došli doma, shvatio si da u stvari ne želiš spavati s njom pijan na prvom dejtu. No, ona je to što ste se ljubili pola večeri i što si ju pozvao kući shvatila kao pristanak za dalje. Ne sluša tvoje “ne” iako si jasno rekao da ne želiš seks. Siluje te.
….
Zvuče li vam pomalo čudno ovi scenariji? Nešto s njima u potpunosti ne štima, je l’ tako? Kao da su izmišljeni? Na žalost nisu. Obje situacije su istinite, jednako kao i svi scenariji iz ovog kratkog filmića koji biste svakako trebali pogledati.

Ok, sad ste DEFINITIVNO sigurni da su sve te priče lažne. Jer ovo se ne događa nigdje u svijetu, je l’ tako? Da, događa se. Prva dva scenarija su se dogodila. Filmić je baziran na bezbroj takvih ili sličnih situacija koje su se isto tako dogodile. No, iako se radi o istinitim pričama, njihovi glavni akteri drugoga su spola. Ovaj glavni lik u pričama i u filmu? E, to zapravo nije muškarac nego žena.

Odvrtite sad iste te scenarije u glavi. Djeluju li nešto poznatiji?

SLUT-SHAMING: Seksističko ponašanje usmjereno izazivanju osjećaja srama

Wikipedija slut shaming definira kao „praksu kritiziranja ljudi, posebno žena i djevojaka za koje se smatra da krše očekivanja od ponašanja i izgleda u vezi s pitanjima koja se odnose na seksualnost. Može se koristiti i u odnosu na homoseksualce koji se mogu suočiti s neodobravanjem seksualnog ponašanja koje se smatra promiskuitetnim. Slut shaming se rijetko događa heteroseksualnim muškarcima.“

Odmah na početku treba napomenuti kako slut shaming ne prakticiraju samo muškarci,  već i same žene prema drugim ženama. Međutim, ne treba čuditi činjenica što i žene “boluju od iste bolesti”, to samo potvrđuje koliko su određene rodne uloge i dvostruka mjerila utkana u svijest čitavog društva.  Kada mlada djevojka nauči da je seksualno ponižavanje normalno i tipično, a da je prigovaranje rizičan potez, i sama će se prilagoditi istome. U situaciji kada ponašanje neke druge žene odstupa od općeprihvaćenih normi, ona ne ugrožava samo muškarce već i druge žene koje svoj konformizam mogu opravdati samo napadom.

Primjeri slut shaminga su brojni, ali se mogu svrstati u dvije kategorije. Prva se odnosi na prozivanje radi kršenja društveno prihvatljivog dress codea, oblačeći se u oskudnu odjeću koja se smatra seksualno provokativnom, a druga uključuje seksualno (pre)slobodno ponašanje. I jedna i druga kategorija uvelike se razlikuje ovisno o tome s kim i gdje pričate. Ako pričate s radikalnim muslimanom u Saudijskoj Arabiji, njegova percepcija neprimjereno odjevene žene se uvelike razlikuje od percepcije jednog Europljanina ili Amerikanca. Seksualno preslobodno ponašanje nekim ljudima može značiti seks prije braka, dok drugi nenaklono gledaju na žene koje su (naravno, po njihovoj slobodnoj procjeni) imale previše seksualnih partnera.

Screenshot_20190825_195152

69644261_1222476687955866_7266344624787030016_n

Anja Zulić, novinarka i diplomantica Centra za ženske studije, komentira sljedeće: „Izražavanje seksualnosti, otvoreni razgovori o tome, slobodnije ponašanje, sve je to njima “kul” do određenog trenutka. Odnosno do njihove zamišljene granice nakon koje te brzo imenuju droljom. Neće ovo društvo biti i po mjeri žene dokle god imamo dvostruke standarde. On je iskusan ljubavnik, ona je emotivno nestabilna drolja.

meg-b-DamEfPuqRvU-unsplash

Dvostruki standardi nastali su kao posljedica razlika u spolnim ulogama u društvima

Sa psihologinjom Miom Rogić, porazgovarali smo o društvenim i povijesnim razlozima i uzrocima pojave „slut shaminga“.

Slut shaming je oblik seksizma, ponašanje s ciljem korekcije, odnosno usmjeravanja ženskog ponašanja prema standardima i normama femininog ponašanja u određenoj kulturi. Sama riječ govori „slut” ili „kurva” da je takvo ponašanje orijentirano na ženski rod. „Shaming”, odnosno posramljivanje, s druge strane, aktivno je izazivanje srama u osobi, od strane drugih osoba, kako bi se osobu ne samo zaustavilo u ponašanju, nego i ugrozilo osjećaj prihvaćenosti, ako se na primjedbe ogluši. To je oblik pasivne agresije, suptilnog i blagog oblika agresije, ali dovoljnog da osobi naškodi ili je ugrozi”, govori Rogić.

Dvostruki standardi nastali su kao posljedica razlika u spolnim ulogama u društvima. A razlike u spolnim ulogama u društvima, gdje je odgajanje djece često bilo ugroženo nizom okolnosti (siromaštvo, glad, bolesti, ratovi), bile su nužne. U situacijama kada je više koristi od takve podjele, nego rizika, strateški je bilo prihvaćati i rigidno se držati podjele uloga, objašnjava Rogić.

To je značilo da su potencijalne majke morale pažljivo birati muškarca koji bi omogućio zdrave gene,a time i otporniju djecu koja bi preživjela rizike, ali i birati muškarca koji će ostati lojalan i brinuti o njoj i djetetu dok su ranjivi. Kroz vrijeme to „biranje” postaje općeprihvaćeno, a žene koje to rade, definiraju se „ispravnima”. Potencijalne majke koje su svjesne te svoje potencijalne ranjivosti, u određenim okolnostima, trebale bi biti „podatne” i fleksibilne, kako bi mogle preživjeti, a s vremenom se poslušne, ugodne i nesvadljive žene počinju smatrati „ispravnima”. Žene su u takvim rigidnim podjelama dobivale više sigurnosti, ali i gubile slobodu. Rogić ističe kako su se s vremenom okolnosti promijenile i nema potrebe za ovakvim kategorizacijama u društvu, jer sigurnosti za preživljavanjem potomstva i majki ima, a sloboda bi trebala biti dostupna svakome.

Promjene, pogotovo promjene u ljudskoj svijesti ne događaju se preko noći i potreban je vremenski odmak kako bi se društvo ili njegovi pojedinci odvojili od naučenih uloga. U međuvremenu se događaju  nevjerojatne mentalne zavrzlame u umovima pojedinaca koji ne uspijevaju ili iz straha ne žele prihvatiti promjene te na njih reagiraju agresivno, u ovom slučaju putem slut shaminga. Odobravaju ponašanje žene sve dok u određenom času njeno ponašanje ne predstavlja određen oblik ugroze i ako se tada odluče za agresivnu reakciju, poput posramljivanja, a žena postaje ili bijela ili crna. Ili svetica ili kurva.

1280px-Paolo_Veronese,_The_Conversion_of_Mary_Magdalene

Izvor: Wikipedia, Pretvaranje Marije Magdalene (oko 1548.) Paola Veronesea. Prema Evanđelju iz Luke 8: 2 Isus je iz Marije Magdalene istjerao „sedam demona”.

Rogić komentira kako dvostruke standarde određuje kultura, a u zapadnim i modernijim društvima, seksualna sloboda u vidu ulaska u spolni odnos prije braka, opće je prihvaćen standard za oba spola još od 70-ih godina koje su nepovratno otvorile vrata seksualnim slobodama kako žena, pa tako i muškaraca. Ipak, napominje, seksualna ponašanja i odstupanja od normi za određen spol i dalje predstavljaju osjetljivu temu u društvu.

Unatoč dostignutoj jednakosti spolova u nizu okolnosti i dalje postoje dvostruki standardi i stavovi o tome kako bi se žena trebala ponašati. Danas su ti dvostruki standardi vidljivi u modernim društvima u stavovima i reakcijama na specifična ponašanja: društvo ili pojedini pripadnici društva mogu osuđivati ženu koja spava na prvom spoju, dok za isto muškarca ne bi osudili, ženu bi za razliku od muškarca osudili ako ulazi u seksualni odnos bez osjećaja, ženu koja prva inicira seks bi neki muškarci smatrali manje vrijednom, kao i ženu koja je, prema njihovim kriterijima imala previše seksualnih partnera itd. Takvi standardi se ne odnose samo na seksualna ponašanja, nego i na ponašanja općenito, koja su se ili se i dan danas općeprihvaćeno smatraju femininim ponašanjima: npr.žena koja ima jake stavove i svadljiva je, može biti osuđena da je „neposlušna” i „loš materijal”, zaključuje Rogić.

ANKETA: a koliko ih je bilo prije mene?

Napravili smo mini istraživanje u obliku ankete s otvorenim pitanjima u kojoj je sudjelovalo 10 muškaraca i 8 žena. Pitanja upućena ženama su se odnosila na njihova vlastita iskustva kada su doživjele oblik seksizma kroz slut shaming te kako komuniciraju svoju seksualnu prošlost sa sadašnjim partnerima. Pitanja upućena muškom djelu ispitanika su također ispitivala komunikaciju s partnericom o prošlim seksualnim iskustvima te prosuđuju li ženu na temelju njenog seksualnog ponašanja.

Jesi li ikada doživjela slut-shaming?

eric-ward-akT1bnnuMMk-unsplash

Susretala sam se sa slut-shamingom. Jedan od primjera je bio kada sam se viđala s likom neobavezno i kasnije smo prohodali. Čim je postala veza, sa svakom malom raspravom, dobivala bih komentare poput “kako si se ponašala prije” aludirajući da on to sada ne promatra kao nešto “primjereno”. Valjda iz njegove perspektive ako sam tada izlazila i bila s njim, sada kada sam u vezi to me čini na neki način manje vrijednom, dok njega ne.“

Kada sam radila s hostesama, većina muškaraca ih je smatrala kurvama i droljama.. Bile su ekipe pijanaca koje su im dovikivale da se skinu, da im plešu u krilu te koliko toga trebaju popit da bi spavale s njima..

S jednim dečkom sam bila par mjeseci i bilo nam je super, no radi nemogućnosti održavanja veze na daljinu smo prekinuli. Opet smo se spojili nakon nekoliko godina. Ja sam u međuvremenu bila s drugim muškarcima i on s drugim ženama. Mene njegovo iskustvo u međuvremenu nije uopće smetalo, a on je od mog radio dramu i govorio kako ne može prestati razmišljat o drugim likovima s kojima sam bila pritom me nazivajući droljom.“

Na pitanje razgovarate li iskreno s partnerom o svojoj seksualnoj povijesti, većina ispitanica je odgovorilo potvrdno, dok bi neke brojku ipak zadržale za sebe.

Ako gradimo neku priču zajedno te ako ne želimo da nam išta „visi nad glavom“ ili ostane skriveno, nemam problema otvoreno komunicirati i očekujem jednaku reakciju s druge strane.“

Svom partneru ne bih rekla broj partnera s kojima sam bila jer mislim da je ženska seksualnost malo stigmatizirana u ovim (zabačenim) društvima dok se muška javno propagira pa ako treba i reklamama za podizanje potencije.“

Jesam , rekla sam s koliko sam bila jer nisam imala što skrivati.. haha ipak taj broj nije velik.

Rekla bih ako bih bila sigurna da se radi o partneru koji se ne bi osjećao ugroženo tom informacijom. U principu ne govorim o brojevima.

Moj partner zna za točan broj mojih bivših partnera jer to nisu stvari koje bi trebalo skrivati u intimnoj i dugoročnoj vezi s nekim. Dapače i moje bliske prijateljice znaju moju Brojku kao i ja njihovu. Nikad tu nije bilo osude. Tko tu padne na testu tolerantnosti i pokaže neki slut shaming prema tebi, sjeti se riječi cijenjenog hrvatskog filozofa koji je govorio: “La papa.” (Š. Vrsaljko, 2018.)”

Što se muških ispitanika tiče, pokazalo se da su neki poprilično otvoreni po ovome pitanju, no većina ih ipak ne želi znati detalje. Na pitanje bi li ih smetalo da je partnerica imala veći broj partnera od njih, odgovori su u prosjeku bili nešto konzervativniji: „nije mi bitno, ali…“, dok je dvoje anketiranih odgovorilo da taj podatak ni na kakav način ne bi utjecao na njih.

Bio sam već u tim situacijama i nije mi bilo pretjerano bitno, iako se muški ego uvijek malko trzne u slučaju “velikog broja” jer nitko od nas ne želi biti “jedan od”.“

Imao sam priliku biti sa “iskusnijima” što se brojeva tiče, nije mi bed sve dok ne znam tipove s kojima je bila, ako počneš kužiti da je bila s pol tvojih frendova, e to onda postaje lagani bed. Ne osjeća se čovjek ugodno jer onda se postavljaju pitanja u glavi “je l’ ovaj bolji od mene, je l’ ovaj ima većeg,manjeg, bla.

Generalno mi ne znači nešto previše, osim ako ju baš nije prošlo pola grada. Da je imala više partnera od mene u nekim normalnim granicama, ne bi utjecalo previše na naš odnos.“

Zavisi o broju partnera. Veliki broj partnera i često mijenjanje istih ukazuje na emocionalnu nestabilnost i druge probleme koji mi u pravilu nisu prihvatljivi. Ako se radi o pristojnom broju (under 6-7), nemam nikakvih problema.“

Ništa mi ne bi značilo da je cura imala brojčano veći broj partnera, ako je to radila iz pravih razloga. Pravi razlozi su svi koje ona smatra da su pravi, osim ako se seksala za materijalnu korist (novac, drogu i sl.). Naravno, bitnija mi je informacija da se ponašala odgovorno – koristila zaštitu i/ili pažljivo birala nerizične partnere. U cijeloj toj priči oko broja me ne brine ego, nego njeno i moje zdravlje.

Najveća razlika u odgovorima osjetila se na pitanju što smatraju velikim brojem partnera, te postoji li broj nakon kojeg broja će smatrati osobu promiskuitetnom. Ovdje nije postignut nikakav konsenzus. Dok jedan ispitanik smatra velikim brojem sve iznad 7 partnera, drugi ljestvicu podiže na 15, treći na dvadeset, četvrti na 100… Jedan anketirani ima sljedeću filozofiju: „Too much je više od 2 partnera godišnje kroz cijeli svoj seksualni život… U mojim godinama bi to onda ispalo preko 30. Isti broj vrijedi za oba spola.

Iako se radi o relativno malom broju ispitanika, anketa je pokazala kako ne postoji generalni konsenzus niti oko broja partnera niti načina na koji će ta informacija na nekoga utjecati te kako to uvelike ovisi o slobodoumnosti i otvorenosti svakog pojedinca. Kod ženskih odgovora, generalno se pokazalo kako nemaju problem s razgovorom o broju partnera one koje smatraju da taj broj nije velik, ali ako misle da se radi o većem broju (nije specificirano koji je to broj), teže će o tome razgovarati.

“Jeste li ikada drugu ženu nazvali kurvom ili droljom” je pitanje koje je bilo postavljeno i muškom i ženskom djelu. 16 od 18 ispitanika odgovorilo je potvrdno, no razlozi se razlikuju.

“Iako se volim smatrati većom osobom od toga, nažalost, priznajem da jesam. U svoju obranu, isključivo u situacijama gdje je ponašanje dotične žene odgovara svim definicijama “kurve”, dakle, zamjena seksualnih usluga za materijalnu vrijednost. Desilo se nekoliko puta i to isključivo u situacijama u kojima su dotične iskoristile “šarm” za stvaranje poslovne prednosti, što me zapravo rastužuje jer mi više pokazuje koliko su neki muškarci slabi, nego što je ponašanje tih žena za osudu.”

Naravno da jesam, i kurva i drolja. Ali to je prije svega karakterna osobina i epitet univerzalan za oba spola. Prilika čini lopova, a isto tako i drolju. I sam sebe smatram droljom, tako da… sve je to za ljude.

Ne, i te dvije riječi se o ženama ne nalaze u mom vokabularu jer ih smatram poprilično osuđujućim i degutantnima. Nisam niti se smatram sveticom da mogu reći da nikad nisam ništa loše rekla o drugoj ženi, no vrijeđanje na osnovi seksualnih konotacija kojima se umanjuje cjelokupan ženski rod i identitet mi je potpuno neprihvatljivo. Mislim da ti izrazi više govore o onome tko ih upotrebljava nego o osobi kojoj su namijenjeni.”

Kurva i drolja su najčešći su nazivi prilikom slut shaminga. Iako je kurva žargon za prostitutku, tj. osobu koja naplaćuje seksualne usluge, ovaj naziv se koristi u daleko široj upotrebi. Kurva tako može biti bilo koja djevojka koja se izazovno obukla za izlazak. Kurva je i ona koja je imala više od 5 ili 10 ili 20 partnera, ovisno koliko slobodoumnu ili konzervativnu osobu pitate. Nekima je kurva i svaka ona koja se seksala prije braka. No, kurva može biti i svaka cura koja prekine s tobom.

Naravno, sve su žene kurve kad tad u životu (šalim se, naravno). Najčešće nakon prekida veze kad su alfa mužjaci najranjiviji. Uspoređivanje s kurvama radi seksualnog ponašanja je vjerojatno genetski utkano u muški rod da bi se mi muški bolje osjećali, mislili to zaista ili ne.”

Ako se radi o pojmu s kojim se svi olako razbacuju, zašto još uvijek ima toliku težinu? Razlog vjerojatno leži u tome što se riječ kurva najčešće koristi za opisivanje i ponižavanje jednog spola. Istina, da, kaže se i straight muškarcima da su kurve. No, to gotovo nikada nema istu konotaciju niti percepciju i svaki pokušaj „spuštanja“ muškarcu radi njegovog seksualnog ponašanja završit će onom: “Ako jednu bravu otvaraju 3 različita ključa, to je onda loša brava, ali ako jedan ključ otvara 10 različitih brava, to je onda dobar ključ!”

Može li se i na koji način stati na kraj slut-shamingu?

igor-miske-sxOUGUF3OlI-unsplash

Slut shaming je oblik seksizma, seksizam je oblik diskriminacije. Diskriminacija je direktni napad na ljudska prava i slobode, a upravo su ona ta koja prva pate kad god društvu prijeti izravna opasnost, što je ranije u tekstu objasnila i psihologinja. Koliko god društvo napredovalo u poštivanju ljudskih prava i sloboda, a napredak je očit, on je isto tako i spor.

Osim proteka vremena i navikavanja na neke nove društvene uloge, iznimno je bitan doprinos i svih društvenih institucija, prije nego bi se moglo promijeniti razmišljanje pojedinca. To uključuje političare, medije, policiju, pravosuđe, zdravstvo, koji zajednički trebaju raditi na osvještavanju, kažnjavanju i iskorjenjivanju svih oblika diskriminacije, uključujući i seksističko ponašanje. Na našem brdovitom Balkanu, gdje se događaju situacije poput ove i ove, to ne ide tako brzo.

A na koji način se, u međuvremenu, žrtve slut shaminga mogu protiv istog boriti?

Moja najbolja prijateljica i ja jedna drugu od milja iz zafrkancije nazivamo “droljo” i “štraco”, što je očito vrlo slična stvar kao The N Word u SAD-u. Dakle postoji taj neki specifičan kontekst u kojem dvije žene zajedno na neki način ismijavaju tu kulturu slut shaminga i tada termin nije uvreda nego izraz zajedništva i bliskosti s dozom humora. Nažalost kako te riječi nisu ni približno omražene kao The N Word, čuju se prečesto u odvratnim komentarima prema ženama u politici, umjetnosti, medijima, sportu, svijetu ljepote itd. Stvarno više nije ni problem da su “drolje” cure koje objavljuju polugole slike jer se seljačine najprije lijepe za takve slike, ali sad su “kurve” žene poput Martine Mlinarević samo zato što govore iz duše i govore hrabro. Trta mi kad vidim i čujem takve komentare, ali valjda treba još koji milenij da stvari sjednu na svoje mjesto.“

Prvenstveno, nitko ne bi trebao osjećati sram radi načina na koji upražnjava svoje slobode. Slut-shameri se hrane time da su osobu kojoj su uputili napad ponizili i ismijali. Hrane se osjećajem superiornosti i odobravanjem koje dobiju od drugih članova društva. Odgovor je jednostavan – prestanite ih hraniti.

TAGOVIdiskriminacija rodne uloge seksizam slut shaming stereotipi