Zanimljivosti

Banner300


Turske bizarnosti 3: Hoće li autor biti deportiran zbog ovog članka?

Piše , Objavljeno

Ali, ozbiljno, možemo biti politički korektni i osviješteni prema kulturnim razlikama, ali neki običaji, bez obzira na geografiju su BIZARNI… toliko da se ukenjaš od njih. Doslovce. Ono kad ti pobjegne. Sranje.

Naš Igor Jurilj već dvije godine peče gastarbajterski kruh na granici Europe i Azije, a mjestu gdje se sudaraju civilizacije – u Turskoj. Već ste imali prilike čitati o čudesima koja su ga tamo zadesila u dva prethodna, vrlo popularna nastavka ovog jedinstvenog uvida u tursku svakodnevicu. Prepuštamo vam krajnje bizarnom, trećem dijelu trilogije?

turskaZnači, već je druga godina na tursko-sirijskoj granici, a čeka me još podosta (ako me ne deportiraju zbog članaka s Idesh.net i ako proturaketni sustav u mom gradu zakaže, pa me u prežderavanju baklavama od pistacije ne pogodi koja ‘zalutala’ igračka i postanem kebab). U gradu gdje baklave i kebaba (pravog, janjećeg, telećeg, bez psećeg mesa kao kod nas) ima k’o pljeve, uz old-fešn gastro-vodič treba imati i aplikaciju za ‘deserenizaciju’, kao i mudru zen-suzdržanost od stavljanja simbola praznovjerja i povoštenih pazuha na tumblr ili instagram. Kako je govorio Zaratustra: „Čuvaj se obrijanih pazuha i okićenih auspuha.“

Brazilska ili turska depilacija?

Kad čovjek pomisli da je s turskim hrvanjem i intimnim milovanjem u gaćıcama vidio sve, onda se zaputı u teretanu i vidi da ekipa opako brije. Dođeš kao normalan čovjek, p(l)atiš, lomiš ruke i istežeš bicepse k’o životinja na leptir-mašini i moliš Zeusa da uspori vrijeme i ubrza ti metabolizam, kad ono, prilazi ti vlasnik teretane, naravno kockasta gromada, s tri sidekicka i kaže: „E, prijatelju, znaš, kod nas se briju pazusi, pa daj to riješi do sutra.“ Pitaš tipa: „Jel to samo kod vas?“, na što mrga veli: „Imate smisla za humor u Hrvatistanu.“
Da – ako ćeš u tursku teretanu, britvu u šake i povlači, buraz. Neće te zamoliti da ti prestane drečati Tom Waits s playera za vrijeme poziva za molitvu kada sva mjuza utihne, ali hoće da u 26. godini počneš brijati dlake pod pazuhom i osjetiš se… kastriranim. Drugi dan – sve oči uprte u moje pazuhe i tri palca u zraku… Šutim i puštam si Ajsa Nigrutina da ubijem neugodu i mijenjam higijenske navike. Nakon guzopera, sad i ovo…

Amajlija na stražnjoj rupi auta

Nazer na auspuhuNazar. Plavo-bijelo-crna kombinacija protiv zlogukog oka u obliku oka. Nevjerojatno popularan krug prisutan apsolutno svuda nije samo turski simbol – proteže se od Grčke do središnje Azije, ali Turci ga posebno vole. I to nekad na bizarno-čudne načine.

Nazar iskače iz paštete – ima ga na šalicama, čašama, kućama, odjeći, gumicama, ‘gumicama’ i… auspuhu auta. Svako selo ovog svijeta ima svoja praznovjerja, a uz nordijska, turska su najkulerskija zbog dobrog dizajna. Nazar nema veze s religijom, nego s dobrim i lošim silama, ali nije baš jasno zašto bi zle sile napale auspuh auta. Znači, stakleno ‘zlo oko’ što visi s ispletene plave čipke veže se na auspuh. AUSPUH! Na pakšu auta. Auspuh! Hej, auspuh! Bizarnije od krunice na retrovizoru može biti okićena ispušna cijev neke krntije što vozi na lož ulje. Auspuh!

Pumpe kao spejs-šatli s TV-om

pumpaBog je u teveu, pa sada i benzinske pumpe na stanicama za tankanje pored mjerila imaju i ekran s popularnim televizijskim sadržajem koji privlači/odvlači pažnju nakon što se uvezete svojim autom iz dvije i neke u zdanje što je doppelganger sobe za transportaciju na Voyageru. Amorfni aluminijski oblici načičkani treperavim sjetlima u pedeset nijanski neonske plave za odvraćanje misli od činjenice da je litra dizela 15 kuna, a benzina 17 kuna. No biggie!

Ljudi u odijelu na parkinzima

Ukratko: dođeš na parking šoping centra i umjesto studoša koji šljaka za 16 ćuna po čuki dočekaju te Willovi Smithovi i nabildani Barneyji Stinsoni u črnim odijelima što te sinkroniziraju predimenzionarim šakama gracioznih pokreta upućuju na prazna parkirna mjesta. Fale im očalice samo…

Deder, posoli to

sljive_ideshS proljećem ovdje ranije dolaze sezonske poslastice, pa tako i milijarde vrsti šljiva za koje nisam prije čuo. Majka Priroda se budi, a lokalci je vole načeti još zelenu i zariti zube u njezine nezrele plodove. Šljive su hit – platiš dvajst’ kuna za pol’ kile zelenih šljiva i s njima pol kile soli, pa udri brate, posol’ der to.

Mislio sam da je to neka neslana šala, ali – nope. Ekipa voli derati po posoljenim šljivama. I to dobrano, onako inćunski slanima. Probao, ukenjao se. Neću reći koliko puta. Svemir je htio da u restoranima centra nema čučavaca. Smilovao. Nevermore.

Jabuke s emoticonima

jabuke_ideshNije ni Orijent ono što je bio. Turska je u mnogočemu desetljećima ispred Hrvatistana, a ne kaskaju ni kada se radi o digitalnom marketingu. Živimo u doba emoticona i gubimo se u komunikaciji bez smajlića na kraju poruka, mejlova i tweetova, pa da ljudi ne zabriju na bezobzirne ljute jabuke, dosjetili se Turci stavljanja emoticona i na njih.

Pukni naljepnicu na mladu, a onda i raspoloženu jabukicu. Jabuke sa smajlićima vjerojatno jedino meni nisu simpatične i smiješne kao djetetu sa sela koje se grozi ovakvog pogleda u skoru budućnost skrojenu tako da nam bude simpatična; savršeno i veselo skrojena da ne bismo osvijestili da jedemo umjetna sranja iz mega-pogona s vrha urbanih zdanja i da ne bismo slučajno poželjeli plod sa sela, s crvom unutra i malo natučena sa strane, nejednakih boja od sunca i sjene…

Pernati puding

kazandibi-tarifiAko mislite da će vas od ovog gore protjerati, treba probati kazandibi. Opako dobrog izgleda, desert što na prvi pogled djeluje kao stilizirani tiramisu ne izgleda opasno i bizarno. Brate, puding k’o puding. E, ali… Taj prokleti ‘ali’ koji je kozmička sprdačina uvijek na račun mutavog stranca.

Znači, kazan dibi (tur: ‘dno lonca’ ili ‘zagoreno dno’) i je puding (asti desert), sladak, mekan… Sve super, sve pet, malo rižinog brašna, malo mlijeka, malo kakaa i puno – mljevenih pilećih prsa. Daj ajde, ne seri? E, pa probaj ti da se ne usereš. Još na to sve ekipa udari karamelu kao završni tač. Možda sam seljo, ali ne može mi na istu vilicu ići čiketina i karamela. Svaka čast gastro-avaturistima, al’ drži se ovaj Balkanac redosljeda: mesina, mesina, pa baklava. Ili baklava, mesina, baklava, ali ne s istog tanjura, bokte neće… Rispekt tradiciji, ali… uff…

Džemovi od povrća

dzemoviDobar recept za čišćenje tek slijedi, a fino se nadopunjava s kruhom punim vlakana. Na kruh ide sve. Posebno kada si opijen koječime, ali i onda je nekako je teško progutati slatko povrće.

Tete ujesen suknje suču, režu i komadaju povrtnice odreda, pa se kiseli svaka zelenjava – od krastavaca, patlidžana i paprike, do origana i ružmarina (ali ne i zelja), ali zimnice nam se ne poklapaju ni kada se u kombinaciji s teglom i cukrom nađu masline, rajčice, (opet) patlidžani i tikvice onda ti malo pobjegne dreksi. I dok se domaćini kunu da je za prste polizati jer se radi o ‘bejbi’, mladim plodovima, mislim da bih to poslao FedExom Chucku Nolandu ili Jacku Merridewu, pa neka se oni snalaze…

*Svi dojmovi su subjektivni i individualni te odražavaju uočene simpatične kulturne razlike i kulturne šokove autora teksta.

TAGOVIbizarno turska

Komentiraj