Znanost

poražavajuće

Banner300


Psihologinja nam je objasnila zašto više od 50 posto Hrvata vjeruje u teorije zavjere – jesi među njima?

Piše , Objavljeno

Prije nekoliko dana sjedila sam u jednom restoranu, na sigurnoj udaljenosti od 2 metra do prvog susjednog stola za kojim su sjedila tri muškarca u srednjim tridesetima. Pričali su dovoljno glasno da sam mogla jasno čuti o čemu, a tema, začudo, nije bila razvod „Doris&Boris, već dobra, stara – korona.

Malo je reći da nisam mogla vjerovati tomu što čujem. Naime, sva tri mladića dijele mišljenje kako korona zapravo uopće ne postoji.

„Znate li ikoga ko je bio zaražen?“- pita glasno jedan od njih, a druga dvojica se, nakon kraćeg razmišljanja, slože kako ne znaju nikoga.

„Eto“– kaže prvi, otpije gutljaj vina i lupi čašom o stol baš poput suca koji je lupio čekićem nakon što je zaključio očit slučaj. „Ne znaš nikoga kome se dogodilo“, u njihovoj jednadžbi = „nije se dogodilo“.

Dugo sam razmišljala o njihovom razgovoru pokušavajući si objasniti kako je moguće da neki ljudi tako samouvjereno odbacuju apsolutno sve što govori struka, jednako kao i sve slučajeve o kojima mediji diljem svijeta izvješćuju, a k tome žive ne tako daleko od mjesta gdje je ova pandemija imala najkatastrofalnije posljedice po ljudske živote. Da ne govorimo o tome kako da bi neka bolest uopće bila klasificirana kao pandemija mora zadovoljavati tri bitna uvjeta – biti nova, biti široko rasprostranjena (i smrtonosna), te zarazna. Iako korona zadovoljava sve navedene uvjete, ovaj trojac odlučuje ne vjerovati činjenicama jer osobno ne znaju nikoga tko je bio zaražen koronom. „To je obična gripa“.

Istraživanje: čak 52 % Hrvata vjeruje u neku teoriju zavjere oko koronavirusa

Pred nekoliko tjedana izašlo je istraživanje Agencije Valicon, naručeno od RTL -a, o stavovima Hrvata oko koronavirusa. Rezultat je pokazao kako čak 52% naših sugrađana vjeruje u neku od teorija zavjere. Dakle, nešto više od polovice ljudi!

“Samo 38 % građana vjeruje u službenu, znanstvenu verziju koja kaže da je virus prirodno prešao sa šišmiša na čovjeka, dok 52 % ispitanika misli da je cijela stvar sa šišmišima ”nategnuta” i vjeruje u neku od teorija zavjere od kojih je najpoznatija da je virus nastao u wuhanskom labaratoriju”, objavljuje RTL.

No, čini se kako se teoretičari zavjere ne mogu složiti oko toga je li virus namjerno stvoren i pušten ili se to slučajno dogodilo, te kakvu točno ulogu u čitavoj priči ima Bill Gates. Tek 3%, među kojima su i tri čovjeka čiji sam razgovor bezobrazno prislušavala, smatra kako virus uopće ne postoji, a 1% ga dovodi u vezu s 5G mrežom.

O tome zašto ljudi pribjegavaju raznim teorijama zavjere, zašto odbacuju istraživanja u korist nedokazanih, i često apsurdnih teorija, zašto toliko velik broj Hrvata vjeruje u njih, te iz kojih razloga su teorije zavjere sve popularnije, odlučila sam porazgovarati s psihologinjom Miom Rogić.

Zašto se ljudi uopće okreću teorijama zavjere?

Teorije zavjere, iako na prvi pogled uznemirujuće, bude osjećaj sigurnosti i kontrole. Nude pojednostavljen odgovor na pitanje što se to događa oko nas i nude osjećaj predvidljivosti jer „predviđaju“ što će se zatim događati. Nije bitno jesu li ti odgovori točni niti ugodni. Ljudima je u situaciji visoke neizvjesnosti i nepredvidljivosti lakše podnijeti saznanje o bilo kakvom ishodu, nego ga uopće ne poznavati. U vrijeme kada su stvari nejasne i kaotične, toliko da znanost ne daje jasne odgovore i predviđanja, logično je zašto su teorije urote tako privlačne. One nude ono što znanost ne može dati – one nude sveobuhvatne odgovore, one nude strukturu. One nude utjehu.

Zašto su neki ljudi skloniji vjerovati im od drugih?

Ljudski mozak ima potrebu zatvaranja cjeline. Tamo gdje nedostaju informacije mozak sam „popuni rupe“ u znanju, nudeći svoje interpretacije. Što manje poznaje materiju, to osoba teže razlikuje utemeljeno od neutemeljenog, logično od nelogičnog. Što osoba ima manje znanja, to lakše poseže za objašnjenjima koja su u skladu s njegovim sustavom vrijednosti. Ako osoba nema povjerenja u svijet oko sebe ili u institucije, što je osoba nepovjerljivija, to će lakše posezati za informacijama i teorijama koje svijet oslikavaju opasnim, zlonamjernim mjestom. Osoba koja cijeli život traži prijetnju, neprijatelja, teorijom urote dobiva „poklon“, neprijatelja pred vrata, na kojeg može istresti dio vlastitih frustracija.

U situacijama velikih ili globalnih napetosti događa se jedan socijalni fenomen: stvaraju se podjele na „Mi“ protiv „Onih“, stvaraju se podjele na nas „male“ i nemoćne ljude i na tamo neke „zle“ moćnike koji ne dijele našu sudbinu. Stvara se tzv. efekt silosa i „njih“ se počinje demonizirati i dehumanizirati, ne gleda ih se više kao živa bića suovisna o svojoj okolini, nego kao bogove, koji žive u svojim visokim dvorcima, daleko od „malog“ čovjeka“.

U kakvom je odnosu razina obrazovanja s vjerovanjem u teorije zavjere?

Istraživanja potvrđuju kako se porastom educiranosti smanjuje sklonost teorijama zavjere. Ključna pri tom je sposobnost analitičkog mišljenja. Osobine koje često idu ruku pod ruku s višim stupnjem educiranosti – viši stupanj kontrole i samopouzdanja – isto smanjuju sklonost teorijama zavjere. Naravno, postoje i educirane osobe koje su nesigurne i imaju nešto slabije sposobnosti analitičkog razmišljanja (ne završavaju npr. fakultet samo oni „pametniji“, nego uporni), te i oni mogu naginjati takvom obliku percipiranja svijeta. No, u globalu, veća je vjerojatnost da su educiranije osobe i samopouzdanije, većeg osjećaja kontrole i veće sposobnosti analitičkog razmišljanja, što su se sve pokazali „zaštitnim“ faktorima od takvih interpretacija.”

Rogićine navode potvrđuje i međunarodno istraživanje koje je upravo ukazalo na obrnutu proporcionalnost razine obrazovanja i vjerovanja u teorije zavjere.

U najopsežnijem akademskom istraživanju na temu vjerovanja u teorije zavjere, tim sa Sveučilišta u Cambridgeu anketirao je ljude u devet zemalja kako bi otkrio koliko su određene teorije zavjere postale mainstream posljednjih godina.

Istraživanje je obuhvatilo preko 11 000 odraslih osoba u SAD-u, Britaniji, Poljskoj, Italiji, Francuskoj, Njemačkoj, Portugalu, Švedskoj i Mađarskoj. Ispitanicima je predstavljeno 10 različitih i najčešćih teorija zavjere koje uključuju i prikrivanje kontakta s vanzemaljcima, kao i nepostojanje klimatskih promjena.

Rezultat je pokazao sličnu situaciju kao i u Hrvatskoj, iako postotak ljudi koji vjeruju u teorije zavjere varira od zemlje do zemlje, a zanimljivo je vidjeti i u kojim zemljama je taj postotak viši, a u kojima niži. Od svih nabrojenih zemalja, Švedska se pokazala kao najskeptičnija zemlja sa 48 posto ljudi koji ne vjeruju niti jednoj predstavljenoj zavjeri, dok je Mađarska imala najviše ljudi koji vjeruju u takve teorije, i samo 15 posto onih koji su odbili svaku zavjeru.

Jednostavnom provjerom informacija o postotku visokoobrazovanog stanovništva Švedske, dolazimo do broja od 48%, dok je u Mađarskoj te iste, 2018. godine postotak stanovništva s fakultetskom naobrazbom činio 31% stanovništva.

Hrvatska je 2018. godine imala tek 28% visokobrazovane populacije.

Zaključak donesite sami.

No, zašto baš sada takve teorije “cvjetaju”, posebice ako znamo da postotak obrazovanih ljudi u većini zemalja s godinama raste?

“Oduvijek je bilo velikih globalnih događaja, no nikada prije nije bilo toliko ljudi s pristupom informacijama. Istodobno, ljudi i dalje nemaju dovoljno vremena da se udubljuju u svaku temu te donose površne odluke o tome kojim će informacijama vjerovat. Laicima znanost često ne može, ukratko i s malo angažmana s njihove strane, objasniti kompleksnost fenomena s kojima se susreću.

Novinski napisi su kratki, a sve je veći trend gledanja videa umjesto čitanja, te čitanja kratkih članaka u odnosu na članke koji temeljito objašnjavaju neki fenomen. U takvoj medijskoj formi je pokušaj iznošenja bilo kakve znanstvene istine ili informacija o društvenim strukturama izrazito fragmentirano. Do uma laika dopiru samo jednostavna i intuitivna objašnjenja, dok je znanost često komplicirana i kontraintuitivna. Iako je porastao pristup informacijama, kvaliteta informacijama za kojom ljudi posežu nije nužno porasla.”

Odakle toliko nepovjerenje prema znanosti?

Standardna znanost i društvene strukture koje smo kao čovječanstvo kroz tisućljeća izgradili, svakim danom su sve kompleksnije. Željenog odgovora na neizvjesnost često nema ili je samo djelomičan moguć, a ljudi su se „razmazili“ i očekuju od znanosti da ima odgovor na sve. Kada nema, gube povjerenje u nju. Visok stupanj tjeskobe dodatno pobuđuju veliki, tektonski događaji, kada teorije zavjere dodatno bujaju. Teorije zavjere pružaju upravo to – strukturu, nude sadržaj u koji se može vjerovati i nude privid svrhovitosti.

Zašto neke osobe imaju potrebu plasirati takvo nešto?

Često su u slučaju tako visoke motiviranosti prisutni i neki kompleksi. Moguće je da je u pozadini pojedinih teoretičara zavjere prisutan narcistički kompleks, sindrom mesije. Takav teoretričar vođen je izrazitom temeljnom nesigurnosti i nepovjerenjem prema svijetu, te izrazitom motivacijom da dokazuje sebi i svijetu da je poseban, drugačiji od običnih ljudi. Kroz svoje teorije želi svjedočiti o vlastitoj superiornoj moći zapažanja, usudi se vjerovati da je pametniji i da može zaključivati bolje od drugih. Često vjeruje i da je rođen da budu „spasitelj“ i da je dobio posebnu ulogu.

Budući da se radi o kompleksu, takva motivacija je izrazito snažna i otporna na vanjske utjecaje. Takve osobe će braniti svoje uvjerenje do krajnjih granica. Njihova teorija je otporna, koliko i njihov kompleks. Narcizam, hipersenzibilnost (visoko nepovjerenje), mogu nadvladati zdrav razum, mogu pobjeđivati činjenice i argumente, jer je samoodržanje bitnije za opstanak od zdravog razuma.”

Screenshot (647)

Elvis Duspara, najpoznatiji hrvatski teoretičar zavjera na predstavljanju svoje knjige Krug zemaljski u kojemu tvrdi kako je Zemlja ravna ploča.

Psihologinji hvala na iscrpnim odgovorima i pojašnjenjima, a ja ću za kraj citirati našeg poznatog profesora i doktora fizike, Ivicu Puljaka:

Premda smo puno toga naučili i danas puno toga znamo, ima jako puno stvari koje ne znamo i za koje će nam trebati još jako puno vremena, studiranja i eksperimentiranja da ih saznamo.

S druge strane, zastrašujuće velik broj poluobrazovanih i neobrazovanih ljudi s nevjerojatnom  sigurnošću se razbacuje raznim teorijama, bez ikakvog znanstvenog ili racionalnog pokrića. Nemojte biti jedni od njih. Za sve one kojima je fizika i znanost preteška, a koji vole gledati videe na YouTubeu, preporučamo malu školicu profesora Puljaka, namijenjenu onim najmlađima, ali od koje bi koristi mogli imati i oni već davno odrasli. U svakom slučaju – dobar početak ukoliko tražite odgovore na neka teška pitanja.

TAGOVIistraživanje Mia Rogić psihologija teorije zavjere