Sport

dječarac u penziju

Banner300


Gol za povijest: Fernando Torres ode u mirovinu, Nemanja Vidić konačno može odahnuti

Piše , Objavljeno

Prije nekoliko dana veliki El Niño rekao je konačno zbogom nogometu, a mnogi su se odmah prisjetili već umirovljenog srpskog stopera Nemanje Vidića i jednog popodneva na Old Traffordu. Ne zato da bi se Vidiću narugali, naprotiv, radilo se u to vrijeme o najboljem stoperu Premier Lige već da se pomalo romantično prisjete moći velikog i elegantnog španjolskog golgetera. Cijelu je utakmicu Torres izluđivao Unitedovog stopera, a trenutak u kojem je nakon duela Vidića ostavio na podu da nemoćno gleda kako Liverpool postiže pogodak jedan je od najupečatljivijih u karijeri obojice.

Liverpool je tom pobjedom ostao u igri za naslov, no kao što već znate, nije ga uspio osvojiti ni tada, ali ni 10 godina kasnije, kada su u fantastičnoj sezoni uspjeli skupiti čak 97 bodova. Ipak, nakon puno turobnih sezona, Redsi su tada konačno ozbiljno bili u borbi za domaći pehar do samog kraja, velikim dijelom na pogon Gerrarda i Torresa. U klub je stigao dvije godine ranije, s pedigreom moćnog strijelca iz La Lige, a s Agüerom je tvorio jedan od najubojitijih napadačkih tandema na svijetu. Naravno, o oduševljenju navijača Redsa tog ljeta ne treba ni govoriti, ali uvijek se možemo podsjetiti jedne sjajne Nikeove reklame iz tog vremena (nažalost, neplaćeni oglas).

.

U crvenom dresu bio je fantastičan, na vrhuncu svoje karijere. Dvije godine zaredom, 2008. i 2009. završio je u Fifinih najboljih 11 na svijetu, a društvo u napadu radili su mu Messi i Ronaldo, naravno. Liverpool tako efikasnog strijelca nije imao od problematičnog Robbieja Fowlera, a njegovog nasljednika dočekali su u još problematičnijem Luisu Suarezu. Fernando nije bio zločesti dečko nogometa ali mnogim se navijačima crvenih na kraju zamjerio inzistirajući na transferu u Chelsea, gdje je i završio posljednjeg dana zimskog roka, u siječnju 2011. Za tada ogromnih 50 milijuna funti Liverpool nije mogao ni želio zadržavati igrača koji pokazuje nezadovoljstvo, ali i slabije igre. Fernando je završio u londonskim plavcima, tamo osvojio nekolicinu velikih trofeja, ali nikada više nije pokazao onu magiju iz ranijih dana. Nogometna bajka kao da je pomalo naprasno završila.

.

Torres je još ubilježio i neuspješnu avanturu s AC Milanom, a onda se, kako to već nogometni kodeks i srce nalažu, vratio u svoj Atletico te sa Simeoneovim ratnicima odigrao pune tri sezone, u kojima je na trenutke podsjetio na stare dane. Sa španjolskom reprezentacijom osvojio je tih godina praktički sve što se moglo osvojiti. Dva Eura zaredom, 2008. i 2012., a u čija je oba finala zabio, kao i Svjetsko prvenstvo 2010. u Južnoj Africi. Na Euru u Poljskoj i Ukrajini osvojio je i Zlatnu kopačku, ali i bez te laskave titule svi ljubitelji nogometa znaju da smo jednako elegantne i ubojite strijelce u ovom stoljeću mogli nabrojati na prste jedne ruke.

Svoju karijeru El Niño će završiti u kolovozu ove godine u Japanu, gdje igra za prvoligaša Sagan Tosu. Zanimljivo, u klubu koji se bori za opstanak igraju i dva hrvatska braniča, Nino Galović i Karlo Bručić, a Torres će se na svom oproštaju, baš kako i dolikuje, ipak na terenu sresti sa suigračima s kojima je kudikamo dulje dijelio svlačionicu. Tog petka nominalno s druge strane, a zapravo u njegovom zagrljaju po zadnjem sučevom zvižduku naći će se David Villa i Andres Iniesta koji igraju za Vissel Kobe. Ikone jedne od najvećih nogometnih generacija na svijetu posljednji će se put tako susresti u natjecateljskom dvoboju na drugom kraju svijeta, a da vam odmah kažemo, budili smo se mi rano ujutro i na puno veće debilane od oproštajne utakmice velikog Dječarca.

TAGOVIfernando torres legende nogomet nogometne legende nogometni pb