Sport

daleko srce mi je ostalo

Banner300


Hoće li se elitni nogomet ikad igrati u Kini (ili ‘tko od malih nogu želi igrati za Guangzhou’)

Piše , Objavljeno

Zov kineskih novčanica svakog je prijelaznog roka sve jači, a sve bolji igrači odlučuju se na neki način zapečatiti ozbiljnu karijeru i prijeći iz nerijetko vrlo snažnih europskih momčadi u pomalo egzotične kineske prvoligaše, koji se ipak ne mogu mjeriti s ovdašnjim klubovima. Iznimka su naravno financije, koje su u posljednje vrijeme i na višem nivou od onih europskih. Da budemo posve točni, isti igrač puno će više love izmusti od široke kineske ruke nego li od europskih nogometnih pragmatika.

Cirkus zvan preplaćivanje igrača počeo je još prije nekoliko sezona, a igrači kojima je primarni cilj dobro se naplatiti, a tek onda igrati svakog vikenda kompetitivan vrhunski nogomet i nešto osvajati, počinju sve ranije u karijeri te u sve većim brojkama odlaziti na Daleki istok. Prijelazni rok u ligama petice završava sa siječnjem, no u Kini traju još cijelu veljaču i nema sumnje da će još poneko jako ime sletjeti na azijski kontinent.

Paulinho se u ‘svoj’ Guangzhou Evergrande vratio iz Barcelone još ljetos, no to je bila samo posudba. Sada je transfer realiziran i u suprotnom smjeru od onog kada je iz kineskog prvoligaša otišao revitalizirati karijeru u redove katalonskog velikana. Nešto jednostavnija situacija je kod vrlo dobrog Brazilca Talisce, kojem su zapažene igre u Bešiktašu i Ligi prvaka donijele transfer života te je postao Paulinhov suigrač. Također ugovor dogovoren 2018., ali službeno otkupljen u aktualnom prijelaznom roku. U redove gradskog rivala Guangzhou R&F stigao je odlični veznjak Moussa Dembélé iz Tottenhama, a istim putem krenuo je i njegov belgijski kolega Marouane Fellaini, koji je shvatio da nakon odlaska Mourinha za njega više nema mjesta u Manchester Unitedu, ali itekako ima u kineskom Shandong Luneng Taishanu. Njemački centarfor Sandro Wagner zamijenio je Bayern München egzotičnim klubom imena Tianjin Teda, a Léo Baptistão iz Espanyola i Stéphane Mbia iz Toulousea potpisali su za Wuhan Zall.

Otprije su u ligi Yannick Carrasco, Talijani Graziano Pellè i Éder, Argentinci Ezequiel Lavezzi, Javier Mascherano, Augusto Fernández i Nicolás Gaitán, Fredy Guarín i velika brazilska kolonija, među kojom su najpoznatija imena Alexandre Pato, Oscar, Ramires, Hulk, Renato Augusto, Alex Teixeira… U kineskoj ligi sreću i dobra primanja pronašao je i nekadašnji hrvatski udarni napadač Nikica Jelavić.

Ipak, uparivanje nekolicine nogometnih znalaca upitne motivacije s ostatkom limitirane momčadi popunjene igračima iz Kine i s kontinenta ne garantira rezultate, naprotiv. Kineski financijski boom prije nekoliko je godina potpuno izmakao kontroli i lokalni nogometni savez te liga shvatili su da će tim tempom postati jedna velika bogata poljana za strance, a da se nogomet u Kini neće pomaknuti s mrtve točke. Odlučili su se za jedino moguće rješenje – kvotu stranaca. Njihov je cilj da uz ponajbolje nogometaše svijeta, pristigle iz europskih klubova stasaju mladi kineski nogometaši te da zemlja doživi nogometni napredak po uzoru na onaj gospodarski.

Ipak, upitno je hoće li se taj plan ikada zaista ostvariti. U ovakvom sustavu, u Kini se elitni nogomet neće zaigrati nikada i svojedobna bojazan kako će kinesko nogometno tržište narušiti kvalitetu europskog nogometa i biti mu prava konkurencija danas djeluje poprilično iluzorno. Kineska Super Liga svojedobno je namamila Teveza, Drogba, Robinha i Anelku, a ovog prijelaznog roka pod zovom novčanica pali su Dembele, Fellaini, a šuška se i da je dolazak Mareka Hamšika na Daleki istok gotova stvar. Svi oni uzeli su ili će tek uzeti ozbiljan novac za nogometne instrukcije koje će održati, ali riječ je o angažmanima koji neće i ne mogu narušiti postojeće odnose snaga u nogometu.

TAGOVIkina nogomet nogometni pb sport

Komentiraj