Sport

legenda

Banner300


Legendarni Ronaldinho 40. rođendan slavi u zatvoru: Je li mogao više?

Piše , Objavljeno

Potpuno nevjerojatno zvučalo bi u bilo kojem sportu da čujete kako je najbolji igrač svijeta svoje generacije tek nekoliko godina nakon penzije uhapšen jer je u zemlju pokušavao ući s krivotvorenom putovnicom. Potpuno nevjerojatno u svakom mogućem sportu osim u nogometu jer u nogometu postoji Ronaldinho Gaúcho. Supersimpatični brazilski čarobnjak koji je prije Messija i Ronalda krojio nogometna pravila i zakone. A bio je pritom, da se razumijemo, potpuna suprotnost od obojice. Taj neozbiljan stav i duh djeteta kojem je nogomet bio samo igra nikako nije mogao izbaciti iz sebe pa posljednjih godina proživljava živopisan, ali i pomalo komičan život.

I dok Ronaldinho u paragvajskom zatvoru slavi 40. rođendan, mediji pišu kako se tamo okrenuo stolarskoj radionici, ali naravno, ne odbija ni zaigrati partiju nogometa. Njegova momčad osvojila je zatvorski turnir, a Ronaldinho je u finalu zabio pet golova i upisao šest asistencija. Za svoj podvig zaradio je pečeno prase. Nogomet se potpuno resetirao kao i cijeli svijet i Ronaldinhovi haklovi ustvari su jedini što se igra i što bismo zaista gledali. Ako ste iskopali pokoji clip s bespuća interneta jasno je da zubo još uvijek nije izgubio svoju magiju s travnjaka.

A njome je svijet očarao tamo negdje početkom stoljeća kad je prešao iz brazilskog Gremija u PSG. Bio je to jedan francuski klub daleko od financijske moći koju ima danas, a bome i od rezultata. Zanimljivo, u istom će klubu petnaestak godina kasnije završiti i Neymar, no u potpuno drugačijim okolnostima. Dvije sezone na Parku prinčeva bile su dovoljne da Ronaldinho oduševi sve koji su ga gledali te da potpiše za Barcelonu. U to vrijeme već je pokazao najvišu klasi i na SP u Japanu i Koreji.

Klub koji je posljednjih 15 godina sinonim za jednu od najjačih nogometnih momčadi na svijetu nije u to vrijeme baš briljirao. Da budemo potpuno točni, za ere Van Galla netom prije, dotaknuli su svoje najgore dane i znali duboko u sezoni čamiti u donjoj polovici tablice La Lige, no onda se sve promijenilo. Ronaldinho se našao u sredini i klimi koja mu je odgovarala i u redovima Blaugrane postao je najbolji igrač svijeta. Imao je i koga naslijediti. U Kataloniji su se kao superzvijezde već dokazali Romario, Ronaldo i Rivaldo. Već u prvoj sezoni postao je gazda u Barceloni, driblinzima izluđivao publiku i protivničke braniče, uspijevali su mu nestvarni solo prodori, a Barca se brzo vratila najvećim uspjesima i već sljedeće sezone uzela prvenstvo. Ronaldinho je ubrzo dobio i Zlatnu loptu za najboljeg igrača svijeta. Stigla je i Liga prvaka, ali i onaj povijesni pljesak madridske publike u El Clasicu. Nešto što je uspjelo još samo Maradoni, jednako neprilagođenom geniju.

S Brazilom je postao svjetski prvak i pobjednik Kupa konfederacija i već s 27, 28 godina doživio je nogometno zasićenje. Izlasci su postali sve češći, treninzi sve rjeđi, dječak u njemu ponovno je dodao gas i preuzeo konce u svoje ruke. U AC Milan je otišao 2008. godine i otada je njegova karijera bila u silaznoj putanji. Upisao je još epizode u Flamengu, Atletico Mineiru, Queretaru i Fluminenseu. Prva razočaravajuća sezona s Rossonerima mnogima je otvorila oči i svi skupa smo postajali sve svjesniji da uz Adriana gubimo najveći nogometni talent 21. stoljeća. Da ćemo i dalje viđati te fantastične driblinge, ali da će solo prodori biti sve manje uspješni, da će nakon njih Ronaldinho ostajati bez daha i štedjeti se u obrani i da će za svoje suigrače početi donositi više štete nego koristi na nogometnom terenu. Tužna je to realnost vrlo kratkih karijera vrhunskih nogometaša, ali Ronaldinhov ozbiljan vrhunac mogao je potrajati još tri ili četiri sezone da je zaigrani mladić iz Porto Alegrea za to i dalje mario. Na neki način treba respektirati i to što nije. Uostalom, dao nam je sve, pa i više od toga u svojim zlatnim danima pa mu ne treba zamjeriti što je izgorio prebrzo. Baš kao što su i mnogi drugi nogometni velikani, čiji osebujan život ih je otjerao ranije s travnjaka, ali ih je i zakucao u srca nogometnih fanatika zato što su pokazali ljudsko lice. I zato sretan ti, najsretniji rođendan, dragi naš Gaucho! Hvala za svaku minijaturu i molimo te izvadi legitimnu putovnicu.