Sport

svako dobro ti želimo

Banner300


Vraća se NAJJAČI golman na teren: Strahinja Milić o svojih 216 kilograma

Piše , Objavljeno

Srpski rukometni vratar, Strahinja Milić još znan kao Džambo, se odlučio vratiti na teren nakon dvogodišnje pauze. Milićev predah od profesionalnog rukometa je inicijalno trebao trajati samo nekoliko mjeseci. Htio ga je iskoristiti da se fizički “dovede u red” te ponovno pronađe ljubav prema tom sportu, ali nije pronalazio motivaciju za to, a i kile su samo rasle. U jednom trenutku ih je bilo 216 i pauzi se nije nazirao kraj.

Ne, ovo neće biti “gLe OnOg dEbeLoG GoLMaNa KaKo Je DeBeL, HaHaHa” članak, nego “pogledaj tu osobu kako je uspjela skupiti snage i suočiti se sa svojim problemima”.

Strahinja je u svojoj karijeri bio sve što si mi, loši amateri, kauč izbornici i wannabe profi sportaši koji svoju žeđ za sportskim nadmetanjem utažujemo NBA2Kjem ili PESom, možemo poželjeti. On je u jednom trenutku bio najtalentiraniji mladi igrač sa sjajnom perspektivom kojeg je sa 16 godina kupio Kiel (za one koji ne znaju, u rukometu je njemačka liga najjača), a u drugom trenutku je već proveo šest sezona s makedonskim Vardarom s kojim je bio prvak Europe i postao je najbolji europski golman.

No, na čitavom njegovom putu je vodio “bitku s kilogramima”. Na posljednjoj utakmici za Vardar je imao 134 kilograma ako nas internet i Google ne lažu, a u pauzi je došao i do 216. Zbog tog “problema” se Vardar odlučio rastati od Džamba.

Mi osobno ovu situaciju potencijalno smatramo jednim od najvećih gubitaka za rukomet u skorijoj povijesti. Ne mislimo da je Strahinja vodio bitku s kilama. Tu bitku je vjerojatno vodio trener Vardara na kojeg se Strahinja u jednom intervjuu (kojeg ti linkamo ovdje) i požalio. Ovaj igrač je vjerojatno kao i mnogi drugi sportaši vodio bitku sa samim sobom, a odraz toga se mogao u njegovom slučaju vidjeti u njegovoj fizičkoj formi.

Sam Strahinja je izjavio: “Bio sam tvrdoglav, nisam imao ni volje ni želje da se dovedem u red. Nisam prihvatio činjenicu da moram smršaviti i rastao sam se s klubom. Kilogrami su presudili, najveća težina mi je bila 216 kilograma, ali bilo je i ostalih problema o kojima ne želim govoriti jer je sve to prošlost. Nisam bio mentalno jak.”

Zamislite samo koliko dobar bi bio vratar koji je u lošoj fizičkoj formi bio najbolji, da se netko na mentalno zdrav način pozabavio njime umjesto da su ga samo fatshameali. Koliko bi im pehara donio svojim obranama da su prepoznali uzrok problema, umjesto da su se žalili na njegov rezultat.

Mentalno zdravlje je bitnije od fizičke spreme.

To su veliki propusti sportske industrije koji se tek odnedavno rješavaju u najbogatijim sportovima i njihovim klubovima, a rukomet to nije. Imamo jako puno sportaša i trenera koji će kao jedan od čimbenika svojih uspjeha istaknuti sportskog psihologa za koje se nadamo da će postati obavezan dio svakog kluba u svakom sportu. Naš najdraži primjeri su Liverpool i Klopp koji nam itekako pokazuju koliko je mentalna snaga bitna.

Nažalost, dosadašnja priča Strahinje je ona druga strana medalje, ali pustimo prošlost iz te perspektive, Džambo je sada tu. Vratio se u Partizan i odlučio se ponovno suočiti sa svime. Nadamo se samo da je iz iskrenih i poticajnih razloga. Zbog toga smatramo da je najjači.

Želimo ovom kralju sretan povratak i da svim svojim mrziteljima pokaže kako se to radi s ovakvim potezima:

TAGOVIgolman partizan rukomet strahinja milić vratar