Naime, to što su suradnjom s Philipsom uspjeli stvoriti drugi najveći pogon za proizvodnju LCD ekrana (odmah iza onog Samsungovog), to ipak nije zadovoljilo tržište gladno njihovih proizvoda.
Tako se LG našao u nedostatku ekrana veličine 32'' i 52'', a budući da bi čekanje proizvodnje okrenulo kupce konkurentima, pribjegli su jedinom mogućem, kupovini ekrana od konkurenata i njihovoj ugradnji u svoje televizore. Kao logičan izbor postavio se Sharp koji ima dovoljno kapaciteta za proizvodnju da bi zadovoljio i svoje i tuđe potrebe, pa je tako iz LG-a prema njima već upućena narudžba za 2 milijuna 32'' ekrana, dok za 52'' ekrane još nije poznata potrebna količina.
