Film i TV

PUCA NAS NOSTALGIJA

Banner300


Crtane serije iz devedesetih kojih ćemo se uvijek sjećati

Popis je definitivno prekratak za ovako zanimljivu temu o kojoj smo mogli napisati stranice i stranice, no nadamo se da ćemo vas njime podsjetiti na mnoge druge crtiće koji su svima nama ostali u veoma dragom sjećanju.

Piše , Objavljeno

Prije nekoliko mjeseci objavili smo tekst na temu “Dječje serije iz devedesetih koje smo svi obožavali”. Prisjećajući se tih svih kul serija, na pamet su nam počele padati brojne crtane serije koje smo tada također oduševljeno pratili ispred naših televizora, a ruku na srce, gledali bi ih i danas. Iz tog razloga smo vam odlučili predstaviti naš popis nekih od tih crtića kojih ćete se i vi zasigurno sjetiti.

Moćni Max

max

Jedna od ponajboljih crtanih serija devedesetih snimana je prvobitno tek kao promotivni materijal za istoimenu liniju igračaka, no s vremenom je dogurala do 41 epizode podijeljene u dvije sezone. Glavni junak je Max, običan tinejdžer, koji uz novu bejzbolsku kapu na sebe preuzima i važan zadatak zaštite čovječanstva od sila zla.

Njegovo najvažnije oružje u tome su vlastita snalažljivost, kapa koja mu omogućuje putovanje prostorno-vremenskim portalima te pomoć dvojice heroja, Virgila i Normana. Virgil je posljednji primjerak rase Levijatana koji izgledaju kao pijetlovi, iako to oni sami s gnušanjem odbijaju priznati, dok je Norman snažan besmrtnik čija je glavna zadaća bila biti Maxov tjelohranitelj te istovremeno najzabavniji lik u seriji. Serija je bila toliko dobro pisana da je prodaja igračaka nekoliko puta narasla tijekom njenog emitiranja, čak ih je i McDonald’s prodavao te je prema njoj napravljena Nintendo igrica. Sve to ipak nije bilo dovoljno te je ona otkazana zbog navodne loše gledanosti. Te televizijske kuće nikako da nauče.

Majstor Fantač (Fantaz)

slika2

Tko se ne sjeća ovog crtića, sigurno je prespavao cijele devedesete. Majstor Fantač je bio jedan od najomiljenijih crtića tada i malo tko nije znao za žuto proždrljivo biće koje je okupiralo našu pažnju svake nedjelje oko 7 sati navečer.

Epizode su uvijek bile podijeljene u dva dijela koja su se razlikovala u duljini, tematici, ali najvažnije u tehnici snimanja. Prvi i duži dio je bio tipično animirani crtić koji je pratio pustolovine Majstora Fantača, žutog bića obučenog samo u kratke plave hlače, posebne po tome što su imale džepove bez dna. Iz njih je Fantač vadio svakakve stvari koje su mu pomagale da riješi probleme koje je najčešće on sam prouzročio. U drugom dijelu Fantač je bio napravljen od gline te je upadao u različite pustolovine s kućnim priborom tijekom svojih istraživanja kuće kada je vlasnik otišao iz nje. Svi iz generacije devedesetih bi se morali sjećati Fantača, koliko god ponekad znao biti iritantan.

Doktor Argus

doktor

Evo crtića koji je bio toliko simpatično nacrtan da ga je bilo nemoguće ne voljeti. U svijetu u kojem satovi govore, a svemirska mačka proriče budućnost u zagonetkama, živio je Doktor Argus, malen, postariji izumitelj čiji su ga novi i maštoviti izumi stalno vodili u nove avanture koje smo mi redovito pratili.

Svemirski brod u obliku drvene bačve koji kao gorivo koristi čaj, kišobran koji govori i služi kao prometno sredstvo, robot koji pomaže u kućanstvu i njegova robotska cura koja priča kroz fotografije, drveće koje priča, parni skuter na kojem se vozi njegova kućna pomoćnica i još mnogo toga činilo je ovaj fantastičan crtić. Usred svega toga se nalazio Doktor Argus koji je uvijek izmislio rješenje za sve nedaće koje su mogle stići njega ili njegove životinjske prijatelje. Put ga je vodio diljem svijeta i svemira, a bio je čak i na dugi.

Nick Praskaton

praskaton

Najpoznatiji crtani detektiv na ovom području (iako izvorno njemački strip junak) definitivno je bio i ostao Nick Praskaton, a njegova uzrečica “Kombiniram!” nerijetko se primjenjuje i dan danas kada se treba nečega dosjetiti ili nešto zaključiti.

Obučen u zeleno odijelo i kapicu podsjećajući izgledom na inferiornijeg britanskog detektiva, Nick Praskaton je lutao gradom u potrazi za novim slučajem koji će napregnuti njegove visoko istrenirane moždane vijuge, koje su mu omogućavale da upamti cijelu kartu grada ili prepozna sise nakon što ih je samo jednom vidio na plakatu. Crtić je ironizirao probleme Njemačke pedesetih, što mi tada naravno nismo razumjeli, no što nas ipak nije spriječilo da uživamo u Nickovom rješavanju slučajeva. Naraciju je vodio glas pripovjedača te je ona redovito bila prožeta istančanim humorom koji nam je sve bolji što smo stariji.

Moje tijelo

tijelo

Dok nam se čini da današnji crtići više zaglupljuju djecu, nego što služe nekoj drugoj svrsi, mi se možemo pohvaliti da smo tijekom našeg odrastanja mogli pratiti i uživati u seriji koja nas je kroz zabavnu i zanimljivu radnju učila o svemu što se događa unutar našega tijela pa i samoj evoluciji koja je svemu prethodila. Prilično napredno za jedan crtić, jel?

Moje tijelo je bila odlična francuska animirana serija koja nam je na primjeru Pierrota, francuskog dječaka i njegova razvoja pokazala što se sve u tijelu događa prilikom normalnog funkcioniranja, ali i izvanrednih situacija kao što su bolesti i lomovi kostiju. Koliko god naš organizam bio kompleksan, serija ga je uspjela prikazati na zabavan način (crvene krvne stanice nose mjehuriće kisika na leđima, bijele policajci koji se bore protiv infekcija i sl.) koji smo svi razumjeli. Ne bi bilo nimalo loše vratiti taj crtić na televiziju jer je njegova edukativna funkcija još uvijek veoma aktualna.

Gogs

gogs

Snimljeni u stop motion tehnici od gline, Gogsi su jedna od najzabavnijih animiranih serija koja se pojavila na našoj televiziji, a koje se uvijek rado prisjećamo, dok neki od nas još uvijek posjeduju sve epizode na prašnjavim CD-ima.

Serija je kroz trinaest epizoda pratila pomalo glupavu prethistorijsku obitelj koju su činili senilan i tvrdoglav djed lagan na svojoj batini, lijeni otac koji u slučaju opasnosti neće oklijevati da trčeći napusti svoju obitelj, majka koja će prebiti svakoga tko zaprijeti njenoj obitelji, sin koji je bez premca najgluplji član obitelji, kćer čije ideje su daleko ispred njenog vremena zbog čega ju nitko ne razumije te mala beba koja je ustvari najhrabrija od svih njih. Serija također uključuje puno šmrkalja i ostalih tjelesnih izlučevina.

Gdje je Jura?

jura

Crtana seriju uz koju smo doslovno svaki put završavali s nosom na ekranu našega televizora, pošto je dva puta tijekom epizode sve stalo na trideset sekundi u kojima je trebalo naći Juru na novoj kompliciranoj slici. Bio je zločin promijeniti program u slučaju da propustimo taj najvažniji dio dana kada je trebalo naći Juru.

Iako je tih minutu kada smo tražili Juru bilo veoma zabavno, ni ostatak serije nije bio nimalo loš. Jura je u njoj šeprtljav momak obučen u prepoznatljivu crveno bijelu majicu na pruge i isto takvu kapu te plave hlače, a za sobom vuče drveni štap pomoću kojega putuje prostorom i vremenom u različita mjesta i kroz različite avanture. Za kraj vas izazivamo da nađete Juru na slici gore.

TAGOVIanimirani filmovi crtani filmovi crtići devedesete nostalgija retro

Komentiraj