Zabava

Banner300


F.E.A.R. – Perseus Mandate

Neki ljudi ružno stare. Na žalost, ista je priča i s nekim igrama...

Piše , Objavljeno

F.E.A.R.

F.E.A.R.

Prije nekoliko godina, F.E.A.R. je bio “the naslov”. Igra zbog koje ste kupovali jače strojeve i satima uživali u bezgranično dobroj akciji s elementima horora. Grafika je bila prekrasna i s velikim ste užitkom tragali za rješenjem misterije koja se pred vama pojavila. Bio je to zaista superioran naslov koji je zaslužio samo pozitivne kritike. Ova “samostojeća” ekspanzija nastavlja istim putem, ali nažalost u istom engineu koji nakon samo dvije godine pokazuje toliko nedostataka da jednostavno ne možemo vjerovati da je riječ o istoj igri.

Na stranu zastarjeli engine koji više jednostavno ne može parirati naslovima koji su se pojavili nakon prvog dijela. Riječ je o solidnoj “igrici” (fascinantno je da nakon par godina baš FEAR nazivamo “igricom”) s odličnim početkom, solidnom sredinom i predosadnom posljednjom trećinom.
Nakon nekoliko sati igranja samo želite da igra jebeno završi, a kada završetak nastupi u sjećanje se vraća preglupi kraj prvog dijela koji je postavio temelje za glupe završetke i do današnjeg dana spada među najdebilnije krajeve u povijesti. Kao nedostatak nadodali bi i prečesto trzanje što je nedopustivo za ovakvu grafiku. Ako nam framerate nije padao na megalomanskom Crysisu, ne vidimo razloga da se takvo što dešava u FEARu.

Ipak, nije sve tako crno. Postoje mnogi razlozi za kupnju ovog naslova.
Nervoza koju osjećate za trajanja igre možda je i najbolji dio cjelokupnog iskustva i moramo odati počast ekipi iz Monolitha zaslužnoj za odličnu atmosferu koja vas na momente stvarno uspijeva prestraviti. Dijelovi natrpani odličnom akcijom savršeno su kombinirani s jezivim dijelovima u kojima niste sigurni odakle će iskočiti krvi žedan dušmanin,. Glazba je odlična, a neprijatelji pokazuju pohvalan kvocijent umjetne inteligencije. Grafika koja je ujedno i najveći trn u oku, zadovoljit će ne tako zahtjevne igrače koji će igru pokrenuti na starijim mašinama.

Konačna presuda jest… Iako grafička uređenost vrijeđa naš džep i oči, to nije najveći problem ove igre. Ako se proizvođači nisu potrudili modernizirati zastarjeli alat, trebali su se koncentrirati na osmišljavanje misija jer webom kolaju daleko zanimljiviji modovi koji ponuđene misije čine smiješnima. Previše ponavljanja (previše ponavljanja) i nedovoljno “wow momenata” čine ovaj naslov osrednjim uratkom koji samo narušava sliku koju smo stvorili o prvotnom FEARu.

Idesh! preporuka:Ako možete, odigrajte! Ipak, nije vrijedno novaca.

TAGOVIcrysis f.e.a.r. igre monolith

Komentiraj