Film i TV

neko novo doba

Banner300


Disney polako mijenja vrijednosti, a na stare naslove lupa oznaku “zastarjelo”

Piše , Objavljeno

Na Disneyevim crtićima i filmovima smo odrasli. Dok su dečki htjeli biti Aladdin ili Petar Pan, djevojčice su se poistovjećivale s Jasmin, Ariel, Aurorom ili Belle -lijepim, mršavim, dugokosim djevojkama koje sve dijele istu sudbinu- postanu kraljevne  kada  upoznaju svoga princa na bijelom konju nakon čega se priča završava. To je bio jedini happy ending kojeg smo kao djevojčice znale.

No, pustimo za malo kasnije to kako nas je Disney kolektivno zeznuo i nepovratno oštetio nametanjem nerealističnih beauty standarda ili očekivanja u ljubavi. Danas ćemo o jednoj drugoj mračnoj strani Disneyevih crtića o kojoj 80 -ih i 90-ih nitko nije pričao .  Sadržaj koji smo kao klinci 90-ih gutali, sada ima posebnu oznaku koja upozorava na – neprimjeren sadržaj.

Politički nekorektan sadržaj.

Ovaj je program predstavljen u izvornom obliku. Može sadržavati zastarjele kulturalne prikaze, ” disclaimer je koji stoji na nekim od najdražih nam filmova kao što su Dumbo, The Aristocats ili The Jungle Book.

Na primjer, u Dumbou skupina vrana pjeva o tome kako su vidjele slona kako leti. Scena se oslanja na rasističke stereotipe među kojima glavni leži u jednostavnom imenu glavne vrane – “Jim Crow”. Ovo ime se u američkoj kulturi koristilo kao ime za stereotipnog crnca, kojeg bi se kao lika ismijavalo, pridavajući mu određene stereotipne atribute, prenaglašene karakteristike i specifičan dijalekt.

“Lady and Tramp” uključuje scenu u kojoj dvije sijamske mačke, (kojima glas posuđuje bijela pjevačica i glumica Peggy Lee), pjevaju na krnjem engleskom s jakim naglaskom. Mačke su napravljene tako da izgledaju kao rasističke karikature azijskih ljudi, te su prikazane kao totalni kreteni i negativci.

U  “The Jungle Book,” majmuni prikazuju crnce kao blesave kriminalce.

Walta Disneya, koji je zajedno s bratom Royem O. Disneyjem suosnovao Walt Disney Co., mnogi su nazivali rasistom i mizogonistom, pa čak i njegova vlastita unuka, filmašica Abigail Disney, koja je još pred nekoliko godina na svom Facebooku komentirala:

Antisemit? Da. Ženomrzac? NARAVNO!! Rasist? Pa čovjek je snimio film (“Knjiga o džungli”) o tome kako trebate ostati “sa svojom vrstom” u jeku borbe oko segregacije! “, Koliko još informacija vam treba?

Don’t blame it (just) on Disney

Disney, naravno, nije jedini kojeg treba prozivati za stereotipne i politički nekorektne prikaze jer oni su tada jednostavno bili reprezentacija društva i kulturalnih predrasuda. No, njegova odgovornost leži u tome što svoje stare naslove, uz koje smo mi odrasli i koji su bili prikaz našeg vremena, danas na Disney + nudi nekim novim klincima koji žive u nekom novom vremenu i nekom novom, politički korektn(ije)m društvu.

U tom vidu razumljivo je što Disney želi (i mora) upozoriti gledatelje na sadržaj koji nudi, bez obzira što na kraju odgovornost za objašnjavanje konteksta, leži samo na roditeljima, tojest onima koji određuju kada će i što klinci gledati. Međutim, dio kritičara Disneyu zamjera što disclaimer “Ovaj je program predstavljen u izvornom obliku. Može sadržavati zastarjele kulturalne prikaze,” izričito ne adresira rasizam koji je uvijek bio rasizam, neovisno o vremenskom razdoblju.

Warner Brothers, čiji filmovi i crtani filmovi također sadrže i kulturne i rasne stereotipe, izjavili su da su “ti prikazi tada bili pogrešni i danas su pogrešni” te su ponudili nešto elaboriraniji i konkretniji disclaimer.

Neki od crtića koje ćete vidjeti, proizvod su svoga vremena. Mogu sadržavati neke etničke i rasne predrasude koje su bile uobičajene u američkom društvu. Ovi prikazi bili su krivi tada i krivi su danas. I dok sljedeći sadržaj ne predstavlja Warner Brossov pogled na današnje društvo, neki od ovih crtića su prikazani u originalu, jer napraviti drugačije bilo bi kao tvrditi da te predrasude nikada nisu postojale.

Jasno je da je umjetnost prikaz društva onakvog kakvo je u određenom vremenskom razdoblju i društvenim okolnostima, i radi toga se Disney ne bi trebao ispričavati ni na Dumbou, ni Jungle Booku ni bilo kojem drugom crtiću iz toga vremena. Oni su upravo onakvi kakvi su tada trebali biti, sa svim svojim političkim nekorektnostima i diskriminacijama. Oni su prikaz trenutka u povijesti, ma kakav god on bio.

A što sa suvremenim obradama starih naslova?

Snimka zaslona (228)

Činjenica je da Disney posljednjih godina “živi na staroj slavi”, igrajući na nostalgiju i konstantno izbacujući remakeove starih naslova. Radnje filmova su uglavnom nepromijenjene, jednako kao i likovi, no ono što se naočigled mijenja su kulturološki okviri i vrijednosti gdje je Disney krenuo propagirati feminizam, multikulturalnost i borbu za okoliš.

Jednako kao što pjeva princeza Jasmin u igranoj verziji Aladina iz 2019. – “novo doba je stiglo”. Glumica Naomi Scott koja u filmu glumi Jasmin, ne tumači lik klasične lijepe princeze koja samo čeka da je spasi njezin princ na letećem tepihu, već je ona sada moćna žena koja postaje prva sultanija svoje zemlje i kojoj Aladdin, na kraju krajeva, uopće ne treba.

Novo vrijeme, novi klinci, novi Disney. Neke nove traume za 20-ak godina.

 

TAGOVIdisney politička korektnost stari crtići