Film i TV

bolji je koko

Banner300


Gledali smo najgledaniju Netflixovu seriju ‘Emily in Paris’ da vi ne biste morali

Piše , Objavljeno

Naslovna fotografija: Youtube Screenshot

Ako ste već pogledali seriju, stvarno nam je žao, ali ako niste ovo je možda posljednji trenutak da naučite važnu lekciju. Ovo nije nastavak ‘Koko u Parizu’ franšize! Nije ovo vjerojatno ni serija koja bi se ikada trebala zateći u rukama, odnosno vidnom polju, 30-godišnjeg muškarca koji prati sport, sluša glasnu glazbu, gleda opskurne filmove i njeguje imidž posjetitelja teretane, ali sad je kasno. Oko je bačeno. No, da ne zaglibimo posve u nekakve nepotrebne muško-ženske stereotipe, ne bi ova serija trebala biti ni za koga. Iznimka su možda tek ljubitelji klišeja, ako takve poznajete. Jer ako bi trebalo ‘Emily in Paris’, jedan od posljednjih i ponajvećih Netflixovih hitova u 2020. godini okarakterizirati samo jednom riječju to bi definitivno bila ‘kliše’. Zanimljivo, baš riječ francuskog porijekla savršeno opisuje ono što smo konstantno vidjeli i osjećali prateći nekoliko epizoda ove loše, ali baš strašno loše, kopije ‘Seksa i grada’. Ovo ‘kopije’ shvatite uvjetno. Poveznice su neizbježne više zbog istog kreatora serije, Darrena Stara, nego li same radnje i njihove sličnosti.

Emily ne piše priglupe kolumne od kojih financira svoj luksuzan život na Manhattanu, ali u Pariz dolazi kao mlada snaga marketinške agencije. Dakle, još napornije. Crvena beretka, ispijanje vina, kroasani, pogled iz stana na Eiffelov toranj, lijeni Francuzi i američki kapitalizam koji spašava svijet… Sve što možete zamisliti, tu je, a više od nekakvih rom-com momenata Carrie Bradshaw ili pak možda Andy Sachs, u liku Emily gledamo sve ono što otprilike ne valja s milenijalcima. Sve ono što živcira starije, što ne razumiju mlađi, a od čega sami ne možemo pobjeći. Emily je karikatura cijelih nekoliko generacija ljudi, danas starih između 25 i 40 godina, a smještenih u istu ladicu.

Glavna protagonistkinja živi u svijetu toliko lišenom realnosti da sve ubrzo počne graničiti s karikaturom. To je onaj moment, koji možda poznajete iz uspješnijih trash projekata. Kad je nešto toliko loše da gotovo pa postane dobro. Ili barem zanimljivo. Zanima vas dokle sve skupa može ići, kako dalje, je li moguće da zaista gledate to što gledate… Nažalost, ni to se ovdje ne dogodi. Svijet Emily je mjesto u kojem 20-godišnjaci vode luksuzne brendove u stranoj zemlji, o čijoj klijenteli i tradiciji ne znaju ništa. Putuju po svijetu, a do uspjeha dolaze bez pretjerane muke. Ne morate znati nijedan jezik osim engleskog, a followeri su važniji od prijatelja. U Parizu nema gužve, a grad je čist k’o bebina guza. To je svijet koji ćete u ovoj seriji poznati.

No dobro, k vragu, reći će neki, pa mora li sve u serijama biti realno? Ne mora, naravno. Uostalom, u vremenu u kakvom živimo dijelu publike potreban je upravo ovakav guilty pleasure i to kroz naočale ružičastije od flamingosa, ali ‘Emily in Paris’ ne uspijeva zadovoljiti ni one osnovne narativne obrasce žanra od kojeg zaista ne očekujemo previše. Naprotiv, čini mi se da je jedino što ova Netflixova hit serija uspijeva dodatno povećati fond onih kojima se okreću oči i izvrće želudac na samu pomisao influencera, lajkova, selfieja, Instagram filtera i milenijalaca. I naravno, s pravom naljutiti Francuze zbog površnog prikaza tog naroda, prepunog iritantnih stereotipa. Thanks for nothing, Emily!

P.S. Kad pomislite da je najgore već prošlo, Netflix dolije ulje na vatru! :(

TAGOVIemily in paris Netflix pb