Film i TV

top 5

Banner300


Kad smo već prihvatili Halloween, zašto ga ne bismo slavili uz domaće horor filmove

Piše , Objavljeno

Pod domaće mislimo na jugoslavenske jer hrvatska kinematografija još uvijek nije čula za druge žanrove osim drame. Komedije su toliko urnebesne da i one nekako više naginju  žanru drame nego komedije. No, nećemo se previše posipati pepelom…nije se puno horora snimalo ni u drugim susjednim državama (oni su se počeli snimati tek nakon 90-tih ali svi su iste tematike: “rat”-  i umjesto hororima zovemo ih dramama).

Iz tog razloga donosimo vam 5 najboljih, 5 najstrašnijih i 5 jedinih (koje priznajemo) horora iz bivše nam Jugoslavije, skupa s linkovima na kojima možete i pogledati čitav film.

  1. Leptirica, 1973.

Ako ste i gledali ijedan jugoslavenski horor, kladimo se u sljedeću plaću da je to Leptirica, svojevrsni sinonim za jugoslavenski horor. Čini se kako je ultimativni kriterij dobrog horora postao taj je li barem jedna osoba umrla prilikom prikazivanja filma. U slučaju da se to dogodilo iz bilo kojeg razloga, smatra se da je to zato jer je film „jednostavno toliko strašan“. To se navodno dogodilo i u slučaju Leptirice kada je  jedan gledatelj u Skopju je umro pred ekranom, navodno od straha. Režija Đorđe Kadijević, a u glavnim ulogama Mirjana Nikolić, Petar Bozović i Slobodan „Cica“ Perović. Leptirica je snimljena prema pripovjetki Milovana Glišića i temelji se na narodnoj predaji o vampiru Savi Savanoviću.

2. Izbavitelj, 1976.

Siromašan pisac otkriva da se vrsta ljudi-štakora sakuplja ne bi li impersonirali i neprimjećeno zamijenili ljude na način koji podsjeća na transformacije Eugena Ionescova Nosoroga. Ivica Vidović glumi siromašnog knjiškog moljca koji otkriva zavjeru ljudi-štakora i koji jedini može  zaustaviti pošast. Hoće li zato morati ubiti svoju „leptiricu“? Priča ovog filma temelji se na knjizi sovjetskog pisca Aleksandra Greena. U filmu su još Relja Bašić i Fabijan Šovagović, pa se isplati dati mu priliku makar radi dobre jugoslavenske glumačke postave.

3. Čovjek kojeg treba ubiti, 1979.

Posebnost filma koje je zauzelo treće mjesto je ta što se njegova radnja temelji na stvarnim događajima u Crnoj Gori u 18. stoljeću vezanim uz lažnog ruskog cara. Naslovni protagonist, koga glumi Zvonimir Črnko je agent koga je Sotona iz Pakla poslao na Zemlju sa zadatkom da širi njegovu vlast pod krinkom lažnog ruskog cara. Radnja prikazuje kako on preuzima vlast u Crnoj Gori, ali se odmetne od Sotone i počne vladati u interesu crnogorskog naroda, izazvavši neprijateljstvo ne samo Sotone, nego i zemaljskih velesila. Film je bio jedno od najneobičnijih ostvarenja tadašnje jugoslavenske kinematografije, a bio je čak i kandidat za Oscara za najbolji strani film.

4. San doktora Mišića, 1973.

Doktor Mišić dolazi u dvorac Jabučevacki, mjesto poznato kao zaposjednuto duhovima. Doktor je realan čovjek i tvrdoglavi zagovornik zdravog razuma i logike, koji odbija sve transcendentne stvari. Četvrte dimenzije i slično. Međutim…

Film predstavlja adaptaciju istoimene pripovjetke Ksavera Šandora Gjalskog za koju je scenarij napisao Branko Ivanda. Radnja se događa u jednom zamku u Hrvatskoj krajem 19. stoljeća. Od svih navedenih, film ima najbolju ocjenu na IMDB-u 7.5. Ako vam to išta znači.

5. Sveto mjesto, 1990.

Film autora koji je režirao i Leptiricu, Đorđa Kadijevića, za kojeg se samo radi ova dva filma može reći da je bog i batina jugoslavenskog horora.  Nastao je 1990. godine i malo je ostao u sjeni jednog drugog događaja koji se paralelno odvijao – raspada Jugoslavije. Šteta, jer se radin o jednom biseru domaće kinematografije koji je nepravedno zanemaren radi nekakvih sporednih stvari kao što je raspad države.

Sveto mesto je rađeno po književnom djelu “Vij” Nikolaja Gogolja, Priča prati budućeg popa Tomu (Dragan Jovanović) koji jedne večeri sa dvojicom prijatelja nailazi na propalu kuću zle starice koja ih primi u svoj dom i dozvoli da prespavaju. Vještica je u biti metafora za ženu koja mrzi muškarce i kažnjava ih, jednako kao i žene koje imaju dečke. Zašto? Pa pogledajte sami. Vjerujte, nećete požaliti. Film je za ono doba remekj djelo, a danas bi uz bolju tehnologiju mogao slobodno parirati svjetskim naslovima.

 

 

 

 

 

TAGOVIhorori jugoslavenska kinematografija noć vještica