Najšokantniji filmovi koje ćete ikada gledati

Možete voljeti razne filmske žanrove, pa čak i horor, ali filmove s ove liste malo tko uistinu može voljeti, ali su zasigurno vrlo dobar pokazatelj koliko daleko umjetnost (ili ono što nam prodaju pod umjetnost) može otići.

Salò

Jedna od manje mučnih scena iz filma Salò

Ako se odlučite pogledati koji od njih, vjerojatno vas neće prestrašiti, ali će vam se scene iz njih zasigurno zauvijek urezati u pamćenje. I da, većina ih NIJE iz Japana… Predstavljamo neke od najšokantnijih filmova koje možete pogledati.

OPREZ: Ovi filmovi nisu za osjetljive, a video isječci uz ovaj članak sadrže prilično odvratne scene – maloljetnicima nikako ne preporučujemo gledanje.

Srpski film i Život i smrt porno bande

Kako bi se ono reklo: ‘ko će koga, ako ne svoj svoga. Naši istočni susjedi, osim što rade izvrsne komedije, rade i neke vrlo vrlo bolesne filmove. Oba ova filma su se pojavila otprilike u isto vrijeme (2010.), i naravno podigla veliku prašinu i hrpu zabrana. Ipak, zajedničko im je samo to što se oba okvirno bave pornografijom, ali su suštinski sasvim drugačiji.

Srpski film je ipak znatno profesionalnije odrađen film, s poznatim glumcima i osebujnim lokacijama, dok je Život i smrt porno bande stilski bliže amaterskom filmu. Njihovi redatelji su nas kroz niz intervjua pokušavali uvjeriti da se rade o umjetničkim djelima koja se bave teškom socijalnom dramom, presjekom modernog društva i seksualnosti i ljudskom težnjom za preživljavanjem pod svaku cijenu.
Ali malo tko je stvarno i pogledao navedene filmove, jer se u medijima čulo samo za nekrofiliju, mučenje i pedofiliju (Srpski film), zoofiliju, mučenje i čisti snuff (Život i smrt porno bande). Apsurd je što je potonji film dijelom financirao grad Beograd, nakon što im je redatelj Mladen Đorđević prodao priču da radi običan klasični horor. Tako se to radi u Srbiji…

Život i smrt porno bande (Oprez! Mučne scene)

Cannibal Holocaust

Možda malo čudno zvuči, ali ovaj film je stekao kultni status i donio nekoliko uistinu revolucionarnih noviteta u filmsku industriju. Glavni krivac za njegovo nastajanje je legendarni talijanski majstor Ruggero Deodato koji je davne 1980. šokirao svijet prikazima kanibalizma, mučenja i silovanja.

Netko će reći: vel’ka stvar, pa danas takve stvari vidimo na podnevnim vijestima. Ipak, to su bile ’80, a film je toliko vjerno prikazivao ubijanje i kanibalizam, da je sam redatelj nedugo nakon premijere uhićen pod optužbama da je snimio snuff film (film u kojem su ubojstva prava), te da je odgovoran za smrt nekoliko glumaca. Oslobođen je tek nakon što su se ti glumci pojavili u sudnici i posvjedočili da je sve bila samo gluma. Nakon što su se riješili tog problema, film je zabranjen u Italiji (a uskoro i u još 50-ak zemalja svijeta) zbog prikaza ubijanja životinja (znate ono na kraju filma: “No animals were harmed…”? E pa kod Deodata to nije bio slučaj).
Cannibal Holocaust je ipak zadužio filmsku umjetnost kao rodonačelnik danas vrlo popularnog žanra found footage filmova, i priznajemo, mnogo je brutalniji i strašniji od njegovih nasljednika. A što se tiče radnje, je li uistinu potrebno spoilati djelo koje se zove Cannibal Holocaust i s pravom ga se oslovljava “najzloglasnijim filmom svih vremena”?

Salò

I četvrti film na ovoj listi je iz naše okolice, točnije, djelo je to talijanskog majstora “pomaknute” erotike, Pier Paola Pasolinija, koji je po njemu ostao i najzapamćeniji. Radnja filma se vrti oko četvorice fašističkih moćnika, koji za vrijeme Drugog svjetskog rata skupe grupicu tinejdžera, nad kojima se iživljavaju na svaki mogući način.

Dovoljno je reći da je izravna inspiracija za ovaj film bila književnost Marquisa de Sadea, točnije djelo “120 dana sodome”. Naravno, redatelj je svoj film opisivao kao jednu veliku metaforu svega i svačega, od kapitalizma do šovinizma, ali činjenica ostaje da se više pamte scene poput silovanja, mučenja i koprofagije (konzumacija izmeta). Film je zabranjivan gotovo svugdje gdje se pokušao prikazati, ali je pojavom interneta ponovno postao vrlo lako dostupan i zanimljiv svima onima kojima je Saw serijal samo dobra komedija.

Men behind the Sun

Premda nije japanski, ipak je teško napraviti listu najšokantnijih filmova bez azijskih predstavnika. Men behind the Sun je kineski film koji govori o strašnim i brutalnim eksperimentima koje su japanski vojnici činili nad sovjetskim i kineskim zatvorenicima za vrijeme Drugog svjetskog rata.

I premda gotovo svi filmovi s ove liste imaju kakvo takvo povijesno uporište, ovaj film ih i najdosljednije prati. Stvarno je postojalo postrojenje Squadron 731, i tamo su se uistinu provodili eksperimenti poput seciranja živih ljudi ili ekstremne dekompresije. Ono što je stvarno šokantno je to što je redatelj Tun Fei Mon za potrebe snimanja koristio prave mrtvace i dijelove njihovih tijela.

Aftermath

Nacho Cerda je prilično bolestan Španjolac (a znamo da su oni maheri šokantnog), koji je davne 1994. snimio kratki “film” od 30 minuta koji se uglavnom može opisati s dvije riječi: seciranje mrtvaca. Osim što mu se film pojavljuje na gotovo svim listama najšokantnijih filmova, nije uspio kapitalizirati taj hype, te je do sada snimio samo jedan manje više mainstream hororčić, The Abandoned.
Radnja Aftermatha se vrti oko mrtvozornika koji u gluho doba noći nailazi na tijelo mlade žene koja je poginula u saobraćajki, te se dobrih 20-ak minuta iživljava na njoj, usput sve to fotografirajući, da bi na kraju njeno srce odnio doma i dao ga svom psu da ga pojede. Možda će vam sada biti jasnije zašto je riječ film pod navodnicima.

Visitor Q

Ipak smo podlegli, nije se moglo bez Japanaca. Istina je da ne bi bilo u redu da zakinemo sve te silne europske filmaške bolesnike, jer kod Japanaca je svaki treći film čista, nenormalna bolesnoća. Za predstavnika zemlje izlazećeg sunca smo izabrali Takashija Miikea (riječ “bolesno” je uglavnom prvi epitet za opis njegovih filmova) i njegovog Posjetitelja Q.

Djelo je to o potpuno disfunkcionalnoj obitelji u koju jednog dana zaluta nepoznati gost. Pod disfunkcionalna obitelj ne mislimo na to da je tata kockar, a mama ponekad voli popiti čašicu rakije, nego više na to da su svi jedna velika incestuozno-narkomansko-sadističko-koprofagijsko-nekrofilična zajednica, kakve bi se svaki serijski ubojica posramio. I premda se iz svega do sada napisanog ne bi dalo zaključiti, ipak je to daleko najkvalitetniji i najzaokruženiji film na ovoj listi, a i definitivno ga je najlakše za gledati.

Begotten

Ako se odlučite i uspijete bilo koji film s ove liste pogledati do kraja, svaka vam čast, imate dobar želudac i čeličnu volju. Ako pak ovaj film pogledate do kraja, treba vam dići spomenik i dati medalju za hrabrost.

Begotten je više od sat vremena nadrealistične perverzije, prema kojoj Lynchov Eraserhead izgleda kao slikovnica za predškolske uzraste. Film se (navodno) vrti oko rođenja i smrti bogova, gdje jedan groteskni prizor slijedi za drugim, i tako cijelo vrijeme, uz strahovito jezivu zvučnu podlogu i mučnu režiju. Kaže trivija da je za jednu minutu filma bilo potrebno i do 10 sati montaže. Što se nas tiče, bilo bi mnogo brže i poželjnije jednostavno sve zapaliti.
Ali eto, budući da ste izdržali do kraja ovog neobičnog članka, poklanjamo vam cijeli film (inače, gotovo sve filmove možete naći na youtubeu, jer vjerujemo da ne želite oskvrnuti svoj hard-disk njihovim skidanjem), pa uživajte. Vjerojatno nećete.

Komentiraj

Email adresa se ne objavljuje. Obavezna polja su označena sa *

*

Dozvoljeni HTML tagovi i atributi: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

Komentari (22)

    • dd kaže:

      Slažem se. Ovi svi filmovi ( gledao sam skoro sve) su goli kurac prema philosophy.
      Jedini film koji nisam izdržao pogledat do kraja, a nagledao sam se svakakvih. Jedino mi je u canibal h odvratno ubijanje životinja, ali nijedan film nije ni blizu težak za gledanje kao filozofija.
      4 sata čistog mučenja koje izgleda prokleto realno, tko to može izdržat u komadu- ne znam stvarno.

  1. fggfh kaže:

    human centipede 1/2

  2. pakleni kaže:

    The Poughkeepsie Tapes

    najbolesniji film ikada.

    • anabel kaže:

      pogledala sam ga,malo pretjeruješ. :)

  3. floky kaže:

    Zaboravili ste film Antikrist sa Wiliam Defoeom po meni sick film

    • Avtomatik kaže:

      ti si mekan ko duša

  4. Toni kaže:

    Hm…Visitor Q je topla obiteljska priča, na neki način :) Al da, definitivno najzanimljiviji film na listi. Za japanske filmove ima onaj “Guinea Pig” serijal.
    Prva dva filma tu na listi su onak, mislim da su šokantni samo zato što je “naše” govorno područje.
    Sad ne znam hoću li fulat, al meni je Taxidermia (2006) jedan od izrazitno šokantnih filmova koje sam gledao.

    • a kaže:

      strasan je cannibal

    • Niko Sučić kaže:

      Guinea Pig serijal je čisti sadizam, to je istina… Ali ona loša vrsta :)

      A što se tiče Taxidermie, potpuno se slažem, prilično šokantan i teško gledljiv, mračan i depresivan film. I koliko znam, jedini koji je prikazan na našoj televiziji.I opet, iz našeg susjedstva.
      A imamo i mi svog “shockera” u vidu scene u svinjcu iz Matanićeve Kino Like ..:)

  5. pussy kaže:

    Sve pohvale za temu, ali molim da Vaše niskoprofilne komentare ostavite za roditelje/cure/dečke koje pokušavate impresionirati lažnoironičnim stavom.
    Prebalavi ste za takve stvari i samo Vam narušavaju ugled portala.
    Ako nešto ne razumijete, ne znači da je “bolesno”, nego jednostavno Vama nerazumljivo.
    Znam da je provincijski mentalitet duboko u Vama, ali sa željom i borbom ga možete uspješno odstraniti.

    • Niko Sučić kaže:

      Hmh, uvijek treba biti objektivan, bila osoba autor ili čitatelj. Tako i mi prihvaćamo Vaš stav da stvari poput oralnog zadovoljavanja konja, koprofagije i korištenja pravih leševa djece za potrebe snimanja filma ne treba smatrati bolesnim, nego “bolesnim”, te iznimno cijenimo činjenicu da imamo čitatelje poput Vas koji uistinu razumiju ono što mi ostali provincijalci smatramo šokantnim i teško probavljivim, vrlo često offensus-pur-offensus djelima.

  6. Tiho Burgudan kaže:

    gledao i srpski film i život i smrt porno bande. nit strašno nit bolesno. lijepa dokumentaristička realnost koju bi svakome preporučio pogledati.

  7. randjo kaže:

    THE HOLLY MOUNTAIN – Alehandro Jodorowsky

  8. John Snow kaže:

    Zivot i smrt porno bande je verovatno najbolji srpski film u postratnom periodu. Srpski film, sa druge strane, manje je ubedljiv nekako, bas zbog cinjenice da je budzet veci, pa se postigao taj neki komercijalniji efekat, ali ovaj drugi je znatno siroviji, realniji i u svakom pogledu bolji.

  9. fafeg kaže:

    preporucujem pink flamingos, prebolestan film koji se negdje 1974 vrtio po americkim i britanskim kinima.
    dvije obitelji se natjecu koja ce biti ogavnija. glavnu ulogu tumaci Divine, drag queen od sto pedeset kila.
    ne znam sto jos da ti kazem o filmu, jer ga nikad nisam uspio pogledat u komadu.

    • Dhwani kaže:

      Flamingos nista posebno, mrtvi redneci…

  10. Johnny Reb kaže:

    dodao bih japanski Niku Daruma.
    žanr?
    pa recimo… porno-masakr. :)

  11. pih kaže:

    šta, nema četveroreda?

  12. cccp kaže:

    Premda je “Men behind the Sun” definitivno odvratan japanski film, nista se ne moze mjeriti s “Guinea Pig” serijalom od sest kratkih filmova, zbog kojih je redatelj umalo zavrsio u zatvoru. Takodjer, prema njegovom jednom filmu je jedan serijski ubojica imitirao ono sto se prikazivalo u filmu.

    Najbolji je definitivno treci, gdje covjek koji ne moze umrijeti zeli dokazati svojem prijatelju da stvarno ne moze umrijeti i osakati se do trenutka kad od njega ostane samo glava koja govori.

    : ))

  13. BloodyM kaže:

    Meni je najgori Petak 13-ti i Halloween uvjek pokrivam oći i nemogu ih pogledat do kraja!

    A sad ozbiljno tko nije gledao neka baci oko na Nekromantik 1,2,Necro files,Blood Sucking Freeks,Inside Francusko remekdjelo,Faces of Death,itd…

    A na vrhu po meni Philosophy of a knife i definitivno Guinea Pig :Flowers of Flesh and Blood gledajte na vlastitu odgovornost.

  14. malizeleni kaže:

    Čudim se ljudima koji imaju želudac za to gledat, a kamoli snimat. Iskreno, ja jedino gledam filmove koji me opuštaju, akcijske, sf, avanturističke.

    Što god zahtjeva uključivanje moždanih vijuga u smislu empatije ili psihoze, to me ne zanima, jer i želim od filma da me ta dva sata opusti a ne da trebam još danima razmišljati što je poruka autora. Ili koliko bolestan trebaš bit da ti neke scene padnu na pamet.

    Toliko.