Film i TV

pesoljubac

Banner300


Svi psi Tima Burtona – od Frankenweenieja do Frankenweenieja

Tim Burton ove godine slavi 30 godina samostalnog rada, a tri puna desetljeća osebujne, ali i groteskne filmografije obilježili su - psi. Oni su se jedini u Burtonovim filmovima pojavili više puta od Johnnya Deppa.

Piše , Objavljeno

Tim Burton

Tim Burton


Međutim, frajer koji je odrastao u predgrađu Hollywooda, u umjetnoj idili kalifornijske suburbije, nezadojen mekdonaldsima i kokakolama, nije pronalazio para za igranje u pijesku, jer dok su se “normalni” klinci igrali s lopaticama i grabljicama, pomalo buljoki Tim u njemu je kopao grobove – zlu ne trebalo, nek’ se nađe. No koje bi se osmogodišnje dijete igralo s malim čudakom opsjednutim crnim mislima i idejama inspirianim filmovima Bele Lugosija i Borisa Karloffa? Nijedno. Stoga je filmom, kao svojim glavnim izražajnim sredstvom, ponovno potvrdio onu maksimu da je upravo pas čovjekov najbolji prijatelj.

Nakon rada na dizijevskim slatkim crtićima, 23-godišnji je Burton bio opsjednut starim Hollywoodom, pričama Edgara Allana Poea i hororom, što je rezultiralo prvim samostalnim izletom u animacijske vode. 1982. godine režirao je Vincenta – postmodernistički homage filmskom idolu Vincentu Priceu (narator filma), Poeu (pokušajte izbrojiti sve inkorporirane priče) i Dr. Seussu. Osim što je petominutnim remek-djelom nagovijestio svoju buduću etiku i estetiku, u njemu sedmogodišnji protagonist Vincent (iliti Buron u malom), naoko pristojan i fin, izvodi kojekakve morbidne eksperimente, a jedan od naaaaajgorih je na jazavčaru imena Abecrombie koji postaje stravični zombi.

Vincent (1982.)

Prvi igrani film, iako kratkometražni, bio je Frankenweenie, orvelovske 1984., kada je u trideset minuta kroz priču o nesretnom bull-terijeru dao svoju interpretaciju Frankensteina iz 1931. Ponovno analizira temu dječačke samotnosti i traženja prijatelja koji neće ništa reći o junačko-avanturističkim pohodima vlasnika. Zanimljivo je reći da obitelj Frankenstein čine Shelly Duvall (Isijavanje) i Daniel Stern (mršavi lopov iz Sam u kući 1 i 2). Priča o benignom psu vraćenom iz mrtvih toliko mu se svidjela da je 28 godina kasnije režirao dugometražni stop-motion film.

<iframe width=”670″ height=”503″ src=”http://www.youtube.com/embed/GevFuLnpQ3E” frameborder=”0″ allowfullscreen></iframe>

Pee-wee’s Big Adventure (1985.)

Ljubav prema psima izražena je i u prvom dugometražnom filmu o infantilnom ekscentriku Pee Weeju Hermanu koji prije negoli izgubi svoj bicikl, minijaturnog psa Specka hrani iz predimenzionirane zdjelice, kako bi mala kineska kukmasta spodoba imala dovoljno snage čuvati kuću dok je Pee Wee na putu u Austin u potrazi za najboljim bajkom na svijetu!

Family Dog prije Family Guya!

Poveznice s budućim Family Guyem vrlo su očite – pas, ljenčina od oca, histerična djeca, doduše, bez ćelavog genijalca. Osamdesetih je godina animacija smatrana isključivo dječjom vrstom, odakle i jeftine produkcije do samog kraja desetljeća kad je Steven Spielberg u jednoj svojoj seriji odlučio uz pomoć Burona iskoristiti klasičnu animaciju. Radilo se o pothvatu koji će uskoro postati Family Dog. U seriji od dvije sezone mali bull-terijer promatra neurotike oko sebe i uvijek izvuče deblji kraj. Iako je Burton bio producent, bio je i animator, što je očito zahvaljujući prepoznatljivom stilu. Ova serija označila je i prekretnicu u holivudskoj animaciji, što je kasnije pokrenulo lavinu animiranih serijala i filmova.

Beetlejuice (1988.)

Warner Bros prigrlio je Burtonovo vizionarstvo i sklonost fantazmagoriji i objeručke prihvatio projekt o napaljenom prevarantu i bubožderu iz Nigdjezemske koji će uskoro postati i uspješna animirana serija.

Za smrt mladog para iz osamljene ruralne kuće zaslužan je pas. I to mješanac! Alec Baldwin, prije negoli je postao smiješan i nabacio 200 kila, u filmu je izbjegavao psa na cesti i zabio se u ogradu mosta. Prije negoli je sa suprugom pao u potok, od smrti ga je mogao spasiti pas kojeg nije htio pregaziti. U svom kratkom, ali izvanrednom filmskom angažmanu, dlakavac je shvatio da Baldwinu treba radikalna promjena i odlazak iz klana jezive braće i odlučio se maknuti s daske te par poslati u groteskni svijet deformiranih bića. Ondje je upoznao i Tinu Fey.

Edward Scissorhands (1990.)

Ekscentrični i neprihvaćeni momak u lateksu imao je jedan veći problem 1990. godine – škare za ruke, pa nakon što je obradio pohotne dame pred klimakterijom i njihove kuštrave pudlice, građani grada koji djeluje kao da je iz Simsa, odbacili su ga, a prije negoli se sakrio među grudi mlade Kim (Winona Ryder), podružio se s obiteljskim psom koji mu je rado u znak podrške oblizao škarice.

Nightmare Before Christmas (1993.)

Burtonovi lajavi kostojelice često su poveznica života i smrti jer unatoč tome što se nerijetko radi o psu koji je živ u cijelosti filma, on je uvijek jednako živahan, predan i odan “vlasniku”, unatoč svom “hendikepu” i upravo zato ne možemo percipirati ove pse morbidnima. Nimalo morbidan i vrlo veseo je Zero – suputnik sada već kultnog Jacka Skellingtona iz Nightmare Before Christmas (1993.) koji svoji svjetlećim nosićem naposljetku fanatičnom kosturu u Božićnoj magli nakon otmice Djeda Mraza posluži kao Rudolph.

Corpse Bride (2005.)

U svakom od filmova devedesetih pojavljuje se pas, no ključan za radnju Mrtve nevjeste bio je Scraps – nakupina kostiju koja se transformira u skelet davno umrlog psa. Victor Van Dort od svoje mrtve nevjeste kao vjenčani dar dobiva svojeg mrtvog psa, sada puno okretnijeg nego ikada prije. Kad bolje razmislite, ima li uopće boljeg poklona od ostataka naglo preminulog ljubimca iz djetinjstva? No, ovaj mali jazavčar neodoljivo podsjeća na Zera. Oba su previše prpošna s obzirom da su dva metra pod zemljom, a iz nekog razloga nisu ludi za kostima. Možda se radi o istom psu?

Alice in Wonderland (2010.)

Adaptacija Alise u zemlji čudesa jedan je od najvećih redateljevih debakla uz Mars napada! (1995.) i u gomili nemotiviranih radnji i nepotrebnih likova našao se lovački pas Bayard – potrčko Crvene kraljice koje nema veze s književnim predloškom. Ipak, Burton ga ubacuje kao jedini naknadno izmišljeni lik da pomogne Alisi koja se naudisala živinih para i napila Deppovog čaja od bunike (to je jedino objašnjenje za pse i miševe koji pričaju britanskim naglaskom).

Frankenweenie (2012.)

Naposljetku, Burton se vraća korijenima već ove godine adaptacijom i reinterpretacijom samoga sebe. Frankenweenie postaje dugometražni animirani stop-motion homage holivudskim hororima i filmskim klasicima, pa će u crno-bijeloj priči svoje mjesto naći Frankenstein, Godzilla, ali i vidovite mačke. Frankenweenie govori o ljudskoj potrebi za igranjem Boga i posljedicama koje takvo što nosi, ali i predstavlja nostalgičnu priču ne samo za ljubimcem koji će vas bezuvjetno voljeti, nego za vremenom ostavljenim iza sebe, a cijeli život težimo da bismo ga vratili – djetinjstvu.

TAGOVIfilm pas tim burton

Komentiraj