Film i TV

recenzija

Banner300


Zvijeri južnih divljina: Šarm kojemu je nemoguće odoljeti

Piše , Objavljeno

Mlađahni redatelj režirao je film koji na svojim nejakim plećima nosi još mlađa glumica, a sve skupa izgleda kao da su iza njih godine i godine iskustva. Uz Djanga, Ljubav i Pijev život ovaj sjajan mali film bio je najbolji naslov na ovogodišnjim Oscarima.

Slavodobitnički i vrlo solidni, ali budimo iskreni prilično precjenjeni, Argo ovom naslovu nije ni do koljena. Ne tvrdim to da bih popljuvao Argo, koji je do polovice izvrstan ali kad krene rasplet po receptu ‘sve u zadnji tren ko Jack Bauer’ stvari odlaze kvragu, već da bih naznačio koliko su Zvijeri južnih divljina (Beasts of the Southern Wild) dobar film. Argo je obzirom na talente (Clooney, Heslov i Affleck koji je izrastao u sjajnog redatelja te niz izvrsnih glumaca ispred kamere) gotovo isporučio ono što se moglo očekivati, dok je ovaj mali nezavisni film od iznenađenja na kraju prerastao u filmsku senzaciju. A obzirom na to da iza njega stoji sića od novaca (manje od dvije milje dolara), redatelj debitant koji izgleda kao da se još nije počeo brijati, te glumci naturščici među kojima je i klinka što rastura kako nitko odavno rasturio nije ovaj naslov još više dobiva na važnosti.

Po uzoru na Kustu

Kad je riječ o redatelju to što se ne brije može zahvaliti genima jer ipak je skupio već 30 godina tijekom kojih je, između ostalog, studirao animaciju u Pragu kod genijalnog Jana Švankmajera, majstora animacije nadrealistične poetike. Nije poznato je li se baš tih godina Benh Zeitlin zakačio za jednog drugog praškog studenta, Emira Kusturicu, ali često u svojim intervjuima navodi da mu je inspiracija upravo Kusta i njegov film Underground. I doista, atmosferom i nekim kadrovima Zeitlinovo debitantsko čedo posjeća na neke Kustine uratke samo što su umjesto siromašnih romskih naselja ovdje za kulise iskorištena sirotinjska naselja na jugu Louisiane, u poplavljenim dijelovima nadomak New Orleansa.

Dječja perspektiva uvijek pali

Priča se vrti oko djevojčice Hushpuppy koja svojim nevinim dječjim očima promatra svijet oko sebe. I baš zahvaljujući njenoj mašti i usprkos tome što je svijet poput kakve postapokaliptične tmurne vizije, a život nimalo lak u takvim uvjetima, film je pozitivan i slavi sam život pa je nemoguće oteti se njegovom šarmu. Fora s filmom iz dječje vizure stara je i dokazano pali (Kusturica u Otac na službenom putu, Fellini u Amarcordu da nabrojimo samo neke), a upalila je i Zetlinu koji je koautor scenarija gotovo u potpunosti oslonjenog na samo jedan lik djevojčice. Čak je i njen otac (glumi ga lokalni pekar Dwight Henry u svojoj prvoj ulozi) u filmu tek naznačen poput kakvog krokija, dok su ostali protagonisti isključivo statisti i tu dolazimo do dvije ključne stvari zbog kojih ovaj film sjajno funkcionira. Za razliku od namjerno minimalističkog scenarija režija je razigrana pa je film vizualna poslastica, a istovremeno je glavna djevojčica toliko dobro odabrana da sve funkcionira savršeno.

Sa malo manje sreće u odabiru djevojčice ovaj je film lako mogao ispasti pretenciozan i dosadan, ali s Quvenzhané Wallis (za koju ste već čuli da je sa pet godina odabrana za ulogu u filmu, a s devet postala najmlađom glumicom u povijesti nominiranom za Oscara u kategoriji glavne ženske uloge) sve je sjelo na svoje mjesto. Riskantan potez građenja scenarija oko tako mlade junakinje i bez iti jednog drugog izraženijeg protagoniste bila je riskantna odluka ali se itekako isplatila. Zvijeri južnih divljina izvrstan su film i debi kakav godinama nije viđen u američkom nezavisnom filmu. Dojmljiva posturaganska ekološka alegorija duboko uronjena u magični realizam, vizualno je maštovita, atmosferom snolika i sjajno režirana filmska poslastica koja će malo koga ostaviti ravnodušnim.

TAGOVIBenh Zeitlin film filmska recenzija

Komentiraj