Glazba

gledaj i slušaj!

Banner300


*.avi za pričanje na kavi – Glazbeni dokumentarci koje vrijedi pogledati

Upali te torrent trackere dok ih još ima i provjeri finu selekciju najboljih pokretnih sličica s edukativnim karakterom. Ove dokumentarce Đelo Hadžiselimović još nije odabrao, ali izvori bliski Ideshu neslužbeno su potvrdili da je zadovoljan kvalitetom slike i brojem seedera.

Piše , Objavljeno

Kultnog dokumentarnog filma ima, kultnog glazbenog dokumentarnog filma ima nešto manje. Don`t Look Back pokrio je Bob Dylana 1967., Scorsese je sa The Bandom i The Last Waltz 1978. podignuo konceptualni standard, a 1991:The Year Punk Broke prikazala je svijetu sjeverozapadnu eksploziju na turneji dok je eksplozija još bila koliko-toliko nevina. Ovih pet dokumentarnih filmova u nastavku, izašlih od polovice prošle godine do danas, bave se različitim aspektima života pop kulturne zvijezde, ali su u suštini portreti skupine talentiranih ljudi za koje su mediji i društvo ocijenili da svoj posao rade dovoljno dobro da postanu kućna imena. Neki od protagonista više nisu živi, a drugi su pak jedva preživjeli ili otišli iz grupa. Osim Pearl Jam, oni će valjda dokle bude struje i bio-dizela.

Otuđenje, bubnjevi i heroin u Hit So Hard

Hit So Hard

Hit So Hard


Naslov u dodatku ima “The life & near death story of Patty Schemel“, žene koja je bubnjala za Hole šest godina. Od 1992. do 1998. godine Patricia Theresa Schemel nosila je VHS kameru u tour bus ili kombi; nosila je i kameru po kući dok se družila s bračnim parom i bebom Cobain. Nosila je kameru i dok je udovica Cobain plesala u hotelu s Dexterom Hollandom, a osim kamere nosila je i svoje privatne demone koji su se obično kupali u alkoholu i horsu, dok su se na samom kraju devedesetih kupali i u kreku.

Iako apologetski, sama Patty vrlo otvoreno priča o razdoblju gdje se uništavala čime je stigla dok par minuta kasnije gospođa Love, također otvoreno, priznaje da se većeg dijela devedesetih niti ne sječa jer je bila high on dope. Bez puno takta priča i o svom i o suprugovom bendu; o tome tko je gdje šef i kako se otpušta bubnjar bez tridesetodnevnog otkaznog roka. Na kraju ti bude žao Erica Erlandsona jer mu se na licu vidi da je prošao svašta s tri lude kuje na cesti. Pozadinska pak priča govori o ulozi žene – bubnjara u popularnoj kulturi od sedamdesetih do danas.

Režija:P. David Ebersole
IMDb:Hit So Hard

Ovaj put samo ego u Beats, Rhymes & Life:The Travels of a Tribe Called Quest

Beats, Rhymes & Life:The Travels of a Tribe Called Quest

Beats, Rhymes & Life:The Travels of a Tribe Called Quest


Iako nema listu sugovornika kao Something from Nothing, ovdje o Plemenu misli dijele Pharell, ?estlove, cijeli Beastie Boys i Common dok se Phife Dawg i Q-Tip svađaju iza pozornice i ispred kamere, a Rapaport plete priču o momcima iz kvarta koji su uspjeli.

Ljubav je pukla 1998., a Pleme do danas nije ispunilo ugovornu obavezu prema Jive Records i duguju im još jedan album što Phife spominje na nekoliko mjesta u filmu. Hoće li će se to i realizirati ovisi o spomenutoj glavnoj dvojici i njihovoj sposobnosti da se istrpe na na jednome mjestu dovoljno dugo da ga snime, iako realno, šanse za to su i sada veće nego šanse da Dre objavi Detox. Također, ovdje imaš rijetku priliku vidjeti i čuti ispriku direktora Jive Records što im je 1991.-e srao da The Low End Theory nema dovoljno komercijalan zvuk.

Režija:Michael Rapaport
IMDb:Beats Rhymes & Life:The Travels of a Tribe Called Quest

Vađenje nije pank u The Other F Word

The Other F Word

The Other F Word


Ovdje se zapravo pričaju dvije paralelne radnje:kako biti odgovoran prema vlastitoj djeci dok zarađuješ odjebavajući tu istu odgovornost i sistem, te kako su Jimu Lindbergu dopizdili i Pennywise i turneje i sva ta skate – punk sranja.

Osim njega tu su i Ron Reyes kao drugi u dugom nizu vokala u Black Flag, Hoppus iz Blink 182 kao ponosni tata, Lars Erik Frederiksen iz Rancid kao ponosni tata kojem je pomalo žao što ima tetovažu na čelu te Debeli Mike iz NOFX kao ponosni tata koji se danas ustaje malo ranije. A svi oni žele istu stvar:biti bolji roditelji svojoj djeci nego što su njihovi roditelji bili njima samima. Osim ovih plemenitih misli, Jim s početka te može naučiti kako dobro spakirati kofer pred turneju i koja je važnost dobre crne boje za kosu:It’s for keeping the dream alive.

Režija:Andrea Blaugrund Nevins
IMDb:The Other F Word

Na pola puta da postanu novi Grateful Dead:Pearl Jam Twenty

Pearl Jam Twenty

Pearl Jam Twenty


Tko o čemu, Cameron Crowe o grungeu i bendu koji ga je de facto jedini preživio i ne gura reunion turneje (gledam u vas Soundgarden i Smashing Pumpkins!). Povijest bi možda bila drugačija da se Andrew Wood nije predozirao i da su se Mother Love Bone proslavili.

Eddie bi i dalje točio benzin na pumpi negdje u San Diegu, a Kurt bi neki drugi bend bio optužio da su se prodali. Ipak, film sjajno prikazuje grad u koje se u tom trenutku u vremenu našla kritična masa gladnih i talentiranih ljudi i zauvijek Seattleu prilijepila kariranu košulju na leđa. Posljednji se puta tako nešto dogodilo u južnom Londonu sredinom dvijetisućitih kada je iz soba i pepeljara izašao pravac koji danas poznaješ kao dubstep, ali to je dokumentarni film koji se tek treba snimiti.

Režija:Cameron Crowe
IMDb:Pearl Jam Twenty

Jedna biljka, jedna ljubav i mnogo žena u:Marley

Marley

Marley


Za razliku od Cartmanove mame koja je i Cartmanov tata, Cedella Marley Booker nije Robertov otac; Robertov je otac “Captain” Norval Marley – preradnik na farmi i lik koji je sa svojih pedeset i devet godina radio proste stvari sa tada (1944.) osamnaestogodišnjom Cedellom.

Dokumentarac prikazuje put od pripizdine bez struje do geta zvanog Trenchtown te puta u saveznu državu Delaware jer su glazbenici na Jamajci tada bili slabo plaćeni. Ima tu i političkog konteksta, koncerata za mir, pokušaja atentata, ganjanja misica svijeta i slično, a u zadnjoj fazi karijere najviše ga je mučilo što mu na koncerte u Sjedinjenim državama dolazi većinom bijela publika, a ne crna braća poput one u Gabonu i Zimbabveu. Od sve službeno priznate djece tu se pojavljuje samo dvoje. I oboje su Ritini jer žena zna obilježiti teritorij.

Režija:Kevin MacDonald
IMDb:Marley

TAGOVIdokumentarac dokumentarni-film glazba

Komentiraj