Igre

ah sjećanja

Banner300


Hajp oko novog Playstationa nas je podsjetio na ove failove od konzola

Piše , Objavljeno

Dugo očekivani PlayStation 5, kao što već vjerojatno i znate, u naše krajeve dolazi 19. studenog (save the date!), a na ona najveća i najbogatija tržišta i tjedan ranije. U svakom slučaju, nakon sedam godina većinski ipak lijepih trenutaka s najdražim kućnim ljubimcem četvorka konačno prepušta primat novom crno-bijelom i elegantnom modelu poprilično futurističnog looka, a većina dosadašnjih mušterija ima samo jednu dvojbu. Odmah uskakati na taj vlak i iskeširati za novu spektakularnu konzolu ili se strpjeti barem do ovogodišnjeg Black Fridaya? Što stvarno nije puno. Već tad bi se početna cijena mogla spustiti na sasvim prihvatljivu razinu za instant peglanje u najbližem shopping centru ili webshopu. I dok hajp oko petice ne posustaje, mi opet kontra. Pokušavamo vam usrati svima zabavu podsjećanjem na najveće failove od konzola u povijesti. RIP svima.

Atari Jaguar (1993)

Nekada davno Atari konzole bile su ozbiljna konkurencija Nintendu i PlayStationu, čija se prva verzija pojavila godinu kasnije. Kao i većini neuspješnih konzola, ispostavit će se, presudili su joj preškrt katalog igri i kontroler koji se nikad nije stopio s dlanovima.

Nintendo Virtual Boy (1995)

Da se razumijemo, danas nam ovo izgleda sasvim retro je*ački, ali ustvari je bilo suviše bizarno za eru u kojoj se pojavilo. Ne može se poreći inovativnost preteći današnjih uspješnih VR gadgeta, ali korisnici 90-ih toliko su se žalili na neudobnost, glavobolje i nefunkcionalnost da se ovaj projekt pokazao previše ambicioznim, ali iskreno, i nedorađenim.

Apple Bandai Pippin (1995)

Da te ne lažemo, nismo je imali, ali uspoređujući cijene, market i popis igara nije bilo preteško zaključiti zašto ovaj Appleov projekt, zamišljen kao light verzija Macintosh Classic II, nije zaživio. Dapače, Jobs je prekinuo agoniju samo godinu kasnije.

Sega Dreamcast (1998)

Još jedna konzola za koju se utješno voli kazati kako je bila ispred svog vremena, no neke neobične funkcije ne mogu joj se osporiti. Igre na CD-ima, 128-bitno, online gameplay i sve je to lijepo, da se mi razumijemo, ali čemu surfanje i slanje e-mailova?

PS Vita (2011)

Ok, nalazimo se u eri handheld konzola, što je samo po sebi problem, ali PS Vita nekako nam prvo pada na pamet kad se prisjećamo failova. Neugodna kao jutarnja kava nakon one night standa. Gaming u pokretu ubrzo je u potpunosti preselio na pametne telefone, a ispostavilo se da je iza svega jedan od rijetkih Sonyjevih krivih poteza.

WiiU (2012)

Glomazan kontroler, svega nekoliko ekskluzivnih igara, ali mali milijun portova te verzija ni po čemu bolja od one ranije… Sve su to bili sigurni recepti za fijasko ove konzole, koja se prodala u samo 13 milijuna primjeraka, deseterostruko slabije od ranije Wii verzije. Iskreno, ni po čemu je posebno niste željeli imati.

Ouya (2013)

Konzola najavljivana kao ljuta konkurencija tada PlayStation trojci i XboX 360-ici nije ni primirisala tom statusu. Jedan od novijih globalnih flopova u industriji, kojeg se još uvijek mnogi dobro sjećaju. Dizajn nam nikad nije legao, a bez igara koje su konzolu činile živom, drugačijom i relevantnom potop je bio neminovan. Ouya je, kad čovjek malo razmisli, klasični primjer konzole osuđene na propast.

TAGOVIGaming konzole pb