Igre

hejter u pohodu

Banner300


Evo što je stari nostalgičar i hejter svih novih igara pronašao na Infogameru?

Piše , Objavljeno

Na ZG Velesajmu se opet održao Rebootov Infogamer, a ja sam išao s negativnim očekivanjima jer jedina igra koju peglam je Football Manager Mobile jer sam lijen, nemam vremena i nedostaje mi PES 6. Što sam našao i gdje sam sve bio? Piše.

Ja sam Tetris i Super Mario lik. Šta je taj Apex Legends, jedino što priznam je Aphex Twin.

Kao da je svijet znao gdje idem danas. Probudio sam se u grčevima, nije bilo fora, u detalje nećemo. Nakon dosadnog doručka sam se biciklom zaputio na Velesajam. Hladan zrak mi je štipao obraze kao debela tetka iz Njemačke koja nosi crninu još otkad je Marisol završila.

Stigao sam kad se otvaralo sve, ali bicikl zaključat nisam mogao jer mi se U-Lock malo raspao i izgledao sam kao da kradem bicikl. E i da – nitko me nije ni probao zaustaviti. Morao sam po drugi.

ulock

Uz obaveznu poruku šefu “sve će kasnit”, ali već je navikao na to sa mnom. I tako 250 kuna lakši (jer bicikledžija nikud ne ide bez U-Locka) sam se parkirao i bio spreman za borbu s klincima golih gležnjeva dok je vani 9 stupnjeva. Čudno je solo s 30 godina i Burton ruksakom na leđima kročiti kroz hrpu klinaca, nije ugodan osjećaj. I da se razumijemo, nisu sve bili klinci, ali ja sam se tamo osjećao kao deda.

Uđeš unutra, ti paviljoni su netaknuti već stoljećima, na jednoj odvaljenoj pločici sam skoro uganuo gležanj.

Ne znam ja ovo ništa.

IMG_20191115_124738_lzn

Zamisli da je jedan ovakav doma!IMG_20191115_124532_lzn

Alo, miči ruke od Harley.IMG_20191115_123755_lzn

Osim klasičnih naslova koji se obnavljaju redovito kao što su Call of Duty, FIFA i NBA 2K, nisam znao skoro ništa. Vidio sam sva ta imena igara negdje okolo naokolo jer ipak mi je posao (između ostalog) strvinariti po internetu u potrazi za dobrom pričom, ali ne znam ja to ništa i ne zanima me.

Bilo je roditelja koji su peglali s klincima, toga dosad nikad nije bilo, bar ne u mojoj generaciji.

Screenshot_3

Sad se starci druže s klincima dok igraju igrice. Možda ćete pomisliti “evo hejter ishejtat će”, ali meni je to super. Otac i dijete imaju zajednički interes, uz njega će graditi odnos i komunikaciju. I ne, ne vjerujem da je išta od tog loše – samo MENI nije napeto i JA se osjećam kao riba na suhom. To je i polazišna točka svog ovog nereda.

Nema baš mjesta za sjesti. Noge su mi otpale od kruženja. Ima par punktova gdje možeš pojesti i popiti (Monsteri i Red Bullovi ponosno izloženi kao životna energija svakog gejmera), tu i tamo neka stolica.

Nigdje nisam došao na red. Jer mi se nije dalo stajati u redu. Da, možeš reći da sam solo šonjo koji nema prijatelje, ali moji prijatelji rade u petak tijekom dana, a i kategorički bi me odbili za išta što uključuje čekanje u redu. Osim ako su u pitanju nove Jordanice, ali i tu su tanki sa strpljenjem.

Bilo je svega, svakakvih čudesa od igara. Od velikih naslova do indie igara, od konzola do računala. Uveselilo me vidjeti kako se igra hrvatski SCUM.

Kad smo kod Scuma, bilo je i neko zrakoplovstvo hrvatske vojske koje je šibalo neku virtualnu stvarnost i nagovaralo mlade da se pridruže. Naaaah. Mi smo okej s našim GTA skillsima, Call of Duty ostavljamo nekom drugom – u tom se slažemo s našim Thug Life bratom.

Brate, znamo kako ti je.

IMG_20191115_115729_lzn

Usred nekog prolaza masa ljudi, gledam dijeli li se nešto. Kad ono neki lik s akreditacijom na kojoj piše influencer, okida selfije u nekoj pozi koja izgleda da nije dobra za prepone. Nisam ga fotkao i ja JER ON TO I ŽELI, ON ŽELI DA GA SE FOTKA. Malo kasnije neki ogromni red i osmišljen protokol kako se ufotkati s još neka dva utjecajnika. Tu uđeš, na drugi kraj izađeš.

Screenshot_5

Gomila ljudi čeka. Za fotku. S nekim tko meni ne znači ništa. A opet – moji starci ne znaju tko je Lebron James ili Childish Gambino. U stvarnosti tih klinaca su ti ljudi važni. Možda stvarno rade dobar sadržaj. Okej, ne vjerujem ni sam sebi u tu rečenicu. Ali možda.

Prodavale su se i komponente, igračke, majice. Čak sam i za sebe mogao pronaći dovoljno poklona, ali nije bila plaća (šefe, provjeravam m-banking, kad će, traje infogamer još 2 dana!).

Borili su se roboti. Naravno da me najviše razveselila nostalgična zona s prastarim računalima na kojim si mogao oplesti “Papalicu”, stare Sege spojene na kockaste mini televizore te nešto novije Sege Classic spojene na ogromne ekrane na kojima se igrao Street Fighter na jedini način na koji se Street Fighter igra – u dvoje.

IMG_20191115_122529_lzn

IMG_20191115_122813_lzn

IMG_20191115_123143_lzn

Nešto se u meni tada i tamo slomilo. Shvatio sam da je moje vrijeme prošlo. Ono što je meni Street Fighter i Super Mario (ili čak Dr. Mario) – ovim klincima su to Fortnite, Apex Legends, Minecraft i ne znam više što sve danas igraju. I to je okej. “Idi doma, deda, pusti decu da se igraju” – rekao sam sam sebi.

Screenshot_2

Prozujio sam još malo u krug (kao što se vidi na kolažu mojih fanova stalkera iznad ❤️) shvatio da je tamo i neka arena u kojoj dva lika igraju neku igru na mobitelima, sve se streama na veliki ekran, neki ljudi nešto komentiraju na nekom jeziku koji might as well može biti japanski.

Idi doma, deda, pusti decu da se igraju.

Otišao deda doma. Bolest ga pokosila. Sad odmara, možda subotnje jutro bude kao nekad – Legend of Zelda i zdjelica Cheeriosa s medom.

TAGOVIinfogamer reboot