Film i TV

Filmska krema

Banner300


Izbor je bio gori nego ikada, ali ovo je naših 10 najboljih filmova 2016. godine!

Kraj je godine i vrijeme za slaganje lista najboljeg iz 2016., pa bi bilo u redu da i mi donesemo svoju listu najboljih filmskih ostvarenjam u proteklih 365 dana!

Piše , Objavljeno

Godina na izmaku je bila prepuna filmova svih vrsta, ali kada se podvuče crta, moramo priznati kako je 2016. debelo podbacila. Veliki blockbusteri su nas ostavili uglavnom neimpresioniranima i često žestoko razočaranima, europska kinematografija nije dala ništa pretjerano zanimljivo, Azijati su dosadili, a čak su se i Australci uspavali. Istina, kako se bliži kraj i polagano započinje utrka za Oscare dolazi nešto više kvalitetnih naslova, ali njih uglavnom još uvijek nismo imali prilike pogledati, pa smo se morali zadovoljiti onime što nam je dostupno. Bacili smo sve te silne naslove kroz sito i rešeto, a ovih je 10 komada ostalo kao žito, a ne kukolj. Nećemo ih rangirati jer jasnog favorita nema, pa ih evo ovako nabacanih. Što smo propustili? Gdje smo pogriješili? Recite sada ili šutite zauvijek!

Arrival

arrival

Kategorija: Teški SF

Živimo u dobu Denisa Villeneuvea, koji će svoj streloviti uzlet u hollywoodskim redateljskim vodama uskoro okruniti dugoočekivanim spektaklom Blade Runner 2049, a kako bi skepticima pokazao da zna i može režirati malo teži cerebralni SF, za predjelo nam je servirao Arrival. Tko bi rekao kako lingvistika može biti toliko zanimljiva, a dešifriranje poruka vanzemaljaca toliko napeto? Kada se u jednadžbu ubaci i neočekivani twistovi te apsolutno fantastični vizuali nema govora da ovaj film slučajno izostavimo s liste najboljih, a jedina zamjerka je pomalo trula Amy Adams u glavnoj ulozi. Neki će reći kako je odglumila fantastično i kako se njen lik mora ponašati i izgledati baš tako, ali mi nekako ne pušimo tu foru. Ima i zanimljivijih i boljih glumica od nje!

 

Hell or High Water

XXX _HELL OR HIGH WATER _10710.JPG L

Kategorija: Prljava teksaška drama

Koliko ste puta gledali film u kojem dvojica pljačkaša mažnjavaju lovicu dok ih goni nekakav okorjeli opaki murjak? 100? 1 000? Beskonačno mnogo puta? Istina, i name je prisjelo gledanje ovog filma čim smo pročitali sinopsis, ali od prvog kadra i prvih taktova Dollar Bill Bluesa, znali smo kako nam slijedi prava filmofilska poslastica. Chris Pine i Ben Foster su odradili ponajbolje uloge svojih karijera, a iako je to pomalo bezobrazno za reći s obzirom na obujam njegova opusa, daleko od toga nije niti Jeff Bridges. Ima nešto u tom prljavom i surovom Texasu i njegovim spaljenim lokalcima što nas privlači, a kada je podkajlano ovako dobrim country soundtrackom, poželimo da smo i sami među onim kaubojima koji u prikolici pickupa sa sačmaricom u ruci love sve one na krivoj strani zakona.

Deadpool

deadpool 1

Kategorija: Blockbuster orgazam

Bila je ovo katastrofalna godina za blockbustere i superjunačke filmove (DC je tu pogotovo popušio), ali ponovno je onaj od kojeg se najmanje očekivalo pokazao najviše. Deadpool je sada već mitski projekt koji je Ryan Reynolds sa svojim kompićima pokušavao realizirati godinama, a kada im je Marvel napokon dao neku siću i dopuštenje da probaju napraviti film koji je “barem dostojan”, oni su složili apsolutnu hitčinu koju ćemo gledati još barem 430 puta. Istina, neke fore su malo otrcane, razbijanje četvrtog zida zna biti naporno, a zadnja trećina malo baca na generički superjunački flick, ali Deadpool je osvježenje kakvo smo trebali i mini-revolucija koja je velikim studijima pokazala kako superjunački filmovi ne moraju nužno biti prikladni i za djecu. E da, Morena Baccarin je gola, a to je uvijek plus.

Captain Fantastic

captain

Kategorija: Indie srcolomka

Viggo Mortensen je već poslije epskog Gospodar prstenova serijala najavio kako mu je dosta glume i Hollywooda te kako se sprema na povlačenje, ali hvala bogu da i dalje tu i tamo snimi nešto jer se u gotovo svakom slučaju smatra remek-djelom. Ne, nikako se ne radi o nekakvom glupavom superjunačkom filmu (barem ne u užem smislu riječi), već o dirljivoj indie dramediji o susretu dvaju civilizacija i snalaženju u svijetu koji nije nužno jednak onome na kakvog smo navikli. Suze, smijeh, ljutnja, bijes… ringišpil emocija koji se vrti od prve do posljednje minute teško da može ostaviti bilo koga ravnodušnim, a velika je šteta što publika ovakvo djelo nije znala prepoznati. Ali da su Vigga ugurali u nekakav debilni kostim i dali mu da se bori s nekakvim stereotipnim super-zlikovcima, zaradile bi se milijarde. Eto, u takvom svijetu živimo…

Kubo and the Two Strings

kubo

Kategorija: Animirana perverzija

I ova je godina bila vrlo plodna za animirane filmove te se stvarno našlo hrpetina naslova vrijednih pažnje, vremena i novaca, ali Kubo and the Two Strings nas je jednostavno oborio s nogu. Prije svega, rađen je stop-motion tehnikom što ga po defaultu izdiže na jedan nivo više od konkurencije, a najbolje je što mu to svakako nije glavna vrlina. Radi se o uistinu prekrasnom, maštovitom, emotivnom i atraktivnom remek-djelu ne samo animacije, nego filmografije općenito, jednom od onih naslova koji u jednakoj mjeri mogu zadovoljiti i klince i odrasle. Na žalost, i ovdje je slučaj o jednom od onih naslova koji nisu baš opravdali očekivanja na kino-blagajnama diljem svijeta, ali najveća djela kinematografije obično budu ispred svoga vremena i publika ih tek naknadno počne cijeniti, tako da smo sigurni kako će se isto dogoditi i s Kubom.

The Lobster

lobster

Kategorija: Kako je ovo uspjelo ispasti toliko dobro?!

Kada govorimo o iznenađenjima, The Lobster je svakako najveće koje smo gledali ove godine. Ne samo zbog apsurdno poremećene tematike, već i zbog činjenice da ovaj film nikako ne bi trebao ili smio biti ovoliko dobar. Metafora ima toliko da bi se i stari Franz Kafka hvatao za glavu, a iza svega stoji briljantni um vjerojatno najvećeg grčkog redatelja 21. stoljeća, Yorgosa Lanthimosa. Radnju nema smisla prepričavati jer je prebizarna za ovih par rečenica teksta i nikako ne može obuhvatiti niti promil onoga što The Lobster nudi, a ako ste i dalje na laganoj ivici da li ovom filmu dati šansu, možda fantastična uloga Colina Farrella bude onaj kamenčić koji će napraviti razliku.

Don’t Breathe

don't

Kategorija: Horor, a da nisu opsjedanja

Komotno je mogao ići u kategoriju s The Lobsterom, ali pošto su nam horori na ovoj listi u žestokom deficitu, odlučili smo ga ipak uvrstiti u najboljih 10 ove godine. Don’t Breathe nije nekakvo viceralno remek-djelo koje će promijeniti tijek filmske povijesti i za 50 godina se podučavati u filmskim školama, ali je mala lekcija iz napetosti i jednostavnosti. Stvar je bazična: troje mladih propalica provaljuje u kuću slijepog bivšeg veterana očekujući kako će se lagano domoći njegove love, ali brzo shvaćaju kako su se namjerili na krivog psihopata. I to je to! Jedna kuća, četiri osobe (khm…) i jedan nabrijani pas. Redatelj i scenarist iskorištava Fede Alvarez povjerenje Sama Raimija i slijedi njegov režijsko-scenaristički primjer, a rezultat je takva napetica da ćete kidati tapete sa zida od muke. Možda nema opsjedanja, zombija i takvih nebuloza, ali Don’t Breathe je hororčina koja nas plaši više od bilo čega ove godine!

Nocturnal Animals

nocturnal

Kategorija: Art, ali ne onaj šugavi

Kada modni dizajner ide režirati (i pisati) film, ne možemo, a da se ne podsmjehnemo i u bradu si dobacimo “A kaj buš ti, bogec jedan?!“. E pa Tom Ford nam je baš onako bezobrazno začepio gubicu i u svom drugom filmu pokazao kako se rade filmovi. Nocturnal Animals i radnjom i značenjem djeluje na više nivoa i treba određena koncentracija da bi se pohvatalo sve što se treba pohvatati, ali dovoljno je jasno i majstorski režirano da ne ispadne nekakvo artističko preseravanje koje niti sam autor ne kuži. U suštini je to triler u tri naizgled odvojena, ali itekako povezana mikrokozmosa, u kojem glavne uloge igraju Amy Adams (dobra je, no… ne znamo jel do nas, ali ta ženska nam jednostavno ne leži) i Jake Gyllenhaal, a posebno ćemo pamtiti maestralnu izvedbu u Hollywoodu totalno neiskorištenog Michaela Shannona. Nije lagano štivo, ali sam je vrh 2016.!

The Wailing

wailing

Kategorija: Nešto s Dalekog Istoka

Kada se govori o južnokorejskoj kinematografiji, ime Hong-jin Naa ne izaziva nekakve salve oduševljenja čisto iz razloga što je svima uglavnom nepoznat. E pa The Wailing iliti Goksung bi ga svakako trebao staviti pod povećalo svjetske filmofilske zajednice. Radi se o mišungu svega živoga, od ozbiljne drame preko nadnaravnog trilera pa sve do zombi-hororca, Sve se događa u jednom malenom južnokorejskom seocetu i u fokusu nema više od 5-6 likova, ali čar ovog filma je što se ponekad čini da je razmjer svega što se zbiva na ekranu globalan i kako zapravo gledamo sve ono što bi moderne serije ovog tipa zapravo trebale biti (fuck you, Walking Dead). Da, znamo da objektivno nije najbolje što je ove godine došlo od naše braće Azijata, ali već smo se pomalo zasitili njihovih sporovoznih drametina o jadnim ribarima i nesretnim šveljama, pa nam ovo dođe kao mali odmor.

Popstar: Never Stop Never Stopping

popstar

Kategorija: Lonely Island ekipa

Zašto ekipa nije progutala Popstar: Never Stop Never Stopping neće nam biti jasno nikada, ali radi se o naj-komediji 2016. godine i vjerojatno ponajboljem mockumentaryu ovog milenija (da, boljem čak i od What We Do in the Shadows), a kako i ne bi kada ga je radila ekipa Lonely Islanda, predvođena Andyem Sambergom. Iako to nikada nisu potvrdili, sasvim je očito kako je glavna meta njihove doku-parodije Justin Bieber, a kao i u svakom drugom mockumentaryu ili klasičnoj parodiji, glavni problem je ako gledatelj nije upoznat s materijom koja se ismijava. Tada većina fora “preleti preko glave”, a to je uistinu prava šteta jer neke od njih su toliko suptilne da nam je trebalo 2-3 gledanja da ih sve pohvatamo. I isplatilo se! A moramo li uopće spominjati marketinšku kampanju i hitčinu Finest Girl (Bin Laden Song)?

TAGOVI2016. blockbuster film hit kino najbolji

Komentiraj