Zabava

Banner300


Monty Python

Neki ih vole, neki ne, ali im baš nitko ne može osporiti ono što su napravili za britanski i za humor uopće.

Piše , Objavljeno

Neki ih vole, neki ne, ali im baš nitko ne može osporiti ono što su napravili za britanski i za humor uopće. Počeli su još 1969. potpuno promijenivši gledište na humor kakav je do tada postojao i stvarajući novu granu apsurdnog humora.

Sami su pisali svoje skečeve, glumili u njima i popunjavali ih nadrealnim animacijama. Naravno, radi se o nadobudnoj šestorci koju su sačinjavali Graham Chapman, John Cleese, Terry Gilliam, Eric Idle, Terry Jones i Michael Palin, a odazivali su se na ime Monty Python.

Leteći cirkus

Leteći cirkus je upravo ono što je proslavilo Pytonovce. Kada im se 1969. pružila prilika napraviti televizijsku seriju, već su imali razrađen plan o tome kako bi trebala izgledati, ali samo snimanje nije išlo baš tako lako kako je lako bilo imati ideju.

Same ideje za skečeve su bile izvanredne, ali najveći problem je bio napraviti komičan završetak. Pytonovci su tome brzo doskočili s idejom da ne moraju slijediti standardnu komičarsku formu i da mogu skeč prekinuti u trenutku kada nestane inspiracije ili trenutku kada bi se priča mogla već početi gubiti. Tako je većina pytonovskih ranih uradaka bila bez nekog logičnog završetka, a nešto kasnije počeli su raditi i skečeve bez početka, gledatelj bi se jednostavno našao u praćenju neke potpuno apsurdne situacije, pratio bi ju nekoliko minuta i onda bi ona bila prekinuta.

No čak ni sam prekid scene kod pytonovca nije mogao biti standardan. Scene su se prekidale na način da na scenu niotkud stupi vitez u punom oklopu i nekoga udari gumenim piletom, ili da dođe Chapman obučen u oficira i traži da se scena prekine jer je postala besmislena ili da jednostavno na nekoga od glavnih likova u sceni padne uteg ili komad namještaja.

Budući da su sami skečevi bili dovoljno apsurdni, nije ih se moglo samo slagati jedan na drugi, jer su redovno bili potpuno nepovezani, pravo rješenje za to su bile Gilliamove animacije (koje su same po sebi također predstavljale besmislicu) koje su služile kao most između skečeva, međusobno ih povezujući.

Leteći Cirkus nije imao standardnu formu, čak ni uvod ni odjavna špica nisu pratili standarde. Tako se znalo dogoditi da sam uvod traje do pola jedne epizode, a odjavna špica se također znala naći u sred zbivanja neke radnje, nakon čega su se naravno, nastavili nizati skečevi. Nakon što su snimili tri sezone, John Cleese je napustio pytonovce jer više nije imao svježih ideja i zaključio je da im se rad svodi uglavnom na recikliranje starog materijala . U to vrijeme Graham Chapman je već ozbiljno ogrezao u alkoholizam, pa je ostatak ekipe nastavio snimati četvrtu bez njih dvojice. 1974. pokazalo se da je Cleese ipak bio u pravu, pa je Leteći cirkus nakon samo šest epizoda u četvrtoj sezoni prestao s radom nakon punih pet godina emitiranja.

Mrtva papiga

Filmografija

Budući da su s Letećim cirkusom pokupili simpatije i slavu u Britaniji, pytonovci su se 1971. pokušali probiti i na američko tržište i to dugometražnim filmom And Now For Something Completely Different koji je ustvari kompilacija najboljih skečeva iz prve dvije sezone Letećeg Cirkusa.

U vrijeme izdavanja, film je doživio debakl, a pogotovo u Americi gdje gotovo uopće nije bilo interesa za njega, ali u godinama koje su slijedile, film je dobio kultni status upravo zbog toga što je na jednom mjestu skupio sve najbolje od Monty Pythona.

hell’s granies – dio filma

Godinu dana nakon prestanka emitiranja Letećeg cirkusa, ekipa se ponovno okupila da bi snimila prvi pravi dugometražni film Monty Python and the Holy Grail. Film je snimljen u režiji Terry Gilliama i Terry Jonesa s ekstremno niskim budžetom tako da su u filmu nedostajali čak i neki ključni rekviziti kao konji za jahanje, pa su pytonovci simulirali jahanje bez konja popraćeni samo zvukom udaraljki od kokosovih oraha. Upravo taj niski budžet filmu je donio onu pytonovsku prepoznatljivost i gotovo svaka scena iz njega je ušla u antologiju humora.

Film je često proglašavan jednom od najboljih komedija ikada snimljenim, a zbog njega ćemo uvijek pamtiti vitezove koji govore ”ni”, zeca ubojicu, crnog viteza koji ne odustaje i most smrti s tri pitanja.

Crni vitez – dio filma

Potaknuti uspjehom Svetog Grala, pytonovci su već 1979. počeli raditi na drugom filmu. Iako je prvotna namjera bila parodirati Isusov život na isti način kako su to napravili s pričom o kralju Arthuru, brzo su odustali od te ideje i od naziva Jesus Christ – Lust for Glory i odlučili snimiti priču o Isusovu suvremeniku koji postaje mesija bez da je to htio, pod nazivom Life of Brian.

Od početne ideje su odustali najviše zbog toga što su odlučili da ne žele ismijavati Isusa nego organiziranu religiju. Ovaj put su imali puno veći budžet, pa su pod redateljskom palicom Terry Jonesa snimili ovu biblijsku satiru koja će, ako po ničemu drugomu, uvijek ostati upamćena po odjavnoj pjesmi Always Look on the Bright Side of Life. Upravo zbog te pjesme i završne scene, film je sve do 2000. bio zabranjivan u nekim državama.

Always Look on the bright Side of Life

The Meaning of Life iz 1983. je posljednji film koji su pytonovci snimili, a bio je to i posljednji put da su se sva šestorica pojavila zajedno na nekom projektu. Ovaj film nema linearnu priču kao prethodnici, već se vraća formi kakvu je imao Leteći cirkus, tako da je podijeljen na nekoliko dijelova od kojih se svaki sastoji od nekoliko skečeva, s tim da dijelovi nikako tematski nisu povezani.

Iako se po kvaliteti ne može mjeriti s prethodna dva, ovaj film je predstavio najcrnji humor u pytonovskom opusu, jer kako je sam Terry Jones izjavio nakon izlaska filma, cilj mu je bio uvrijediti sve one koji se već nisu uvrijedili prethodnim filmovima.

Porod u izvedbi Monty Pythona – dio filma

Pytonovci nakon Pytona

Iako ih je Monty Python proslavio i predstavljao im vrhunac karijera, pytonovci su i nakon njega nastavili izgrađivati respektabilne karijere. Tako je John Cleese napravio seriju Fawlty Towers koja se do danas smatra jednim od najboljih predstavnika britanskog humora. 1988. je napisao scenarij za A Fish Called Wanda u kojemu je i glumio zajedno s Michael Palinom, a 1997. je napisao scenarij za Fierce Creatures u kojemu je također glumio zajedno s Palinom.

Graham Chapman je 1983. napisao scenarij za film Yellowbeard u kojemu se pojavio i kao glumac zajedno s Idleom i Cleeseom.

Pytonovski animator Terry Gilliam je nakon raspada ekipe nastavio raditi s animacijama, ali se proslavio i kao redatelj nakon što je snimio Brazil, Twelve Monkeys i Fearand Loathing in Las Vegas.

Michael Palin poznati je i priznati autor odličnih putopisnih dokumentaraca, začinjenih jedinstvenim smislom za humor.

Još od njihovog razlaza 1983. u više navrata se tražilo ponovno okupljanje do kojega nikada nije došlo. Najbliže ponovnom okupljanju, pytonovci su bili 1989. na proslavi 20 godišnjice Monty Pytona, ali samo dan prije Graham Chapman je umro tako da se ta šestorka nikada više nije imala prilike okupiti. Pytonovci su se u ”punom sastavu” pojavili posljednji put 1998. za potrebe intervjua, kada je na pozornicu došlo njih petero noseći urnu s pepelom Grahama Chapmana koji je među njima od tada poznat kao ”the dead one”.

Uskoro:Selekcija najboljih skečeva!

TAGOVIeric idle graham chapman john cleese komedija michael palin monty python terry gilliam terry jones

Komentiraj