Zabava

Banner300


The National – pjesnici među rokerima

U zagrebačkom klubu Pauk 23. studenog svira američki indie band The National. Eto razloga više da vam Idesh! predstavi jedan od najboljih "malih" bendova s one strane Atlantika.

Piše , Objavljeno

Smješteni negdje na razmeđu glazbenih i liričnih vrhunaca Joy Divisiona, vokalom neodoljivo podsjećajući na davne heroje devedesetih Tinderstickse, a prizivanjem još jednog gospodara tuge i očaja na Nicka Cavea, The National su posljednjih nekoliko godina postali jedan od omiljenih bendova glazbene kritike, ali svakim novim album raste i njihova baza fanova. Kao još jedan od �malih� bendova koji bi svakim novim albumom trebao preći onu zamišljenu granicu undergrounda i mainstreama, hrvatsku će publiku �rastužiti� svojim melodijama 23. studenog koncertom u zagrebačkom klubu Pauk.

The national

The national

The National su tijekom 1999. godine u New Yorku osnovali Matt Berninger (vokal), braća Scott (gitara) i Bryan Devendorf (bubnjevi) te Aaron (bas) i Bryce Dessner (gitar). Petorka podrijetlom iz Ohija, preselila se tijekom devedesetih u Veliku Jabuku gdje su bili dijelom velikog uspjeha (i kraha) dot com kompanija. U slobodno vrijeme okupljali su se u podrumu vlastite tvrtke i održavali probe, a nakon što su odsvirali nekoliko koncerata po klubovima New Yorka, ulaze u studio i za vlastitu diskografsku kuću Brassland Records, koju su osnovala braća Dessner i zajednički prijatelj Alec Hanley Bemis, i izdaju debi album The National.

Nastavljajući priču koju su započeli Wilco sa svojim vjerojatno ponajboljim albumom Summerteeth, kao bend su pronašli balans između bendova poput Jayhawksa te depresije i tuge Tom Waitsa. Brojnim koncertnim nastupima širili su bazu fanova, a dvije godine kasnije izdali su svoj drugi album Sad Songs for Dirty Lovers. Iako slabiji od svojeg prethodnika ovaj album je pokazao jednu novu stranu benda, koji uspješno hoda zamišljenoj liniji između tradicionalnog američkog alt.countrya i britanskog indie popa.

Nakon što su tijekom 2004. godine izdali jedan gotovo savršen EP Cherry Tree kojemu je britanski magazin Uncut dodijelio čistu peticu, prelaze u Beggars Banquet za kojega izdaju treći album Alligator. Iako ne posebno originalni The National uspijevaju gotovo svakom pjesmom s već spomenutog albuma, kao i ovogodišnjeg Boxera, pogoditi u pravo mjesto, sa sjetnim baritonom Matta Berningera koji se smjestio na pola puta između ironičnog Jarvis Cockera i gospodara mraka Leonarda Cohena.

Televizijski debi imali su tijekom ljeta u David Letterman Showu, što je samo pridonijelo još većoj popularnosti benda, a o snimanju posljednjeg albuma Vincent Moon snimio je dokumentarac “A Skin, a Night”.

The National su se glazbeno razvijali sa svakim novim izdanjem, stihovima pokušavajući oživiti sjećanja na neke od najvećih američkih pisaca i pjesnika 20. stoljeća poput F. Scotta Fitzgeralda i Ezre Pound te je samo pitanje vremena kada će ovaj još jedan �mali� američki bend postati svačiji omiljeni bend.

TAGOVIindie koncert the national

Komentiraj